BRAĆA HALID I AHMED KOLIĆ NIŽU USPJEHE – ZAJEDNO NA TATAMIJU I ZAJEDNO KORAČAJU DO USPJEHA

BRAĆA HALID I AHMED KOLIĆ NIŽU USPJEHE – ZAJEDNO NA TATAMIJU I ZAJEDNO KORAČAJU DO USPJEHA

U porodici gdje se sport živi svakog dana, medalje nisu samo sjaj metala, već dokaz upornosti, discipline i podrške. Takva je priča porodice iz Bijelog Polja, čiji sinovi, Halid i Ahmed Kolić, već godinama nižu uspjehe na džudo tatamiju.

Iako su u ovaj sport zakoračili još kao mali, danas iza sebe imaju stotine medalja i nebrojeno iskustava koja su ih, kako kažu njihovi roditelji, izgradila i kao sportiste i kao ljude.

Roditelji se sa osmijehom prisjećaju kako je sve počelo:

„Halid je počeo trenirati džudo sa svojih četiri godine, prvo kroz igru, a vremenom smo uvidjeli da ima talenta i želje, da se pronašao u tom sportu. Kao roditelji smo ga maksimalno podržali. U klubu je već sedam godina“, kazao je otac dječaka – Edin Kolić za portal „Vijesti iz Bijelog Polja“.

Nedugo zatim, istim putem krenuo je i mlađi brat Ahmed.

„Ahmed je takođe počeo sa četiri godine. Možda nekom djeluje rano, ali džudo je takav sport – oni koji se kasnije uključe moraju mnogo više raditi da bi nadoknadili propušteno i stigli generaciju“, ističe Kolić.

Za njihove roditelje, džudo je mnogo više od fizičke aktivnosti.

„Maloj djeci, koja vrijeme provode uz TV i superheroje, oblačenje džudo kimona bude osjećaj kao da su oni sami ti superheroji. Vježbanje tehnike i borbe utiče na njihovo samopouzdanje, razvijaju se pravilno, stiču snagu i, što je najvažnije, životno iskustvo.“

Braća danas nastupaju zajedno već nekoliko godina i, kako kažu, često obojica osvoje medalju.

„Omiljene su nam medalje sa državnih prvenstava jer samo one vode putem ka reprezentaciji i dalje.“

Na listi uspjeha posebno se izdvaja Halidova bronzana medalja sa Evropskog top turnira u Mostaru, gdje se takmičio u konkurenciji od 25 boraca.

„Halid je prošle godine dobio i titulu Top 10 takmičara u klubu, od njih 70. Ovog vikenda je sa klubom u Bečeju, dok je Ahmed sa drugim dijelom ekipe na Cetinju – navijaju jedan za drugog, prate mečeve online“, kažu ponosni roditelji. Do sada su zajedno osvojili oko 100 medalja, a u domu im, kako kažu kroz osmijeh, „uvijek nedostaje mjesta na zidu“.

„Baš smo naručili još jedan stalak za medalje“, dodaju.

Roditelji ističu da se sve može stići kad postoji volja i dobra organizacija.

„Treniraju svakog dana, što u klubu, što kući. Dosta su aktivni i mislim da je fizička aktivnost mnogo bitna za svakoga od nas. Sva djeca treba da se bave sportom.“

Podrška porodice, naglašavaju, ključna je za uspjeh.

„Sve može da se stigne ako postoji volja kod djece i podrška roditelja. Trener je tu da ih usmjeri da daju maksimum, a tada rezultat neizostavno dođe.“

Uprkos mladom uzrastu, planovi su ozbiljni.

„S obzirom na njihove godine, za sada idemo ka mjestu u reprezentaciji. Halida sljedeće godine očekuje Balkansko prvenstvo i Evropski kupovi, a vjerujem da će uspjeti u svom cilju. Veoma je disciplinovan po pitanju škole, treninga i održavanja težine, dok Ahmed sve to uči uz njega.“

Ova godina već obećava nove uspjehe:

„Obojica će ući u Top 10 najboljih u klubu, na šta sam izuzetno ponosan. To će im dati dodatnu motivaciju za dalji rad.“

Priča o braći Halidu i Ahmedu pokazuje da uspjeh u sportu ne dolazi preko noći – iza svake medalje stoje sati rada, disciplina i porodična podrška.

Njihov primjer inspiriše druge roditelje da pruže djeci priliku da rastu kroz sport, jer kako kaže njihova porodica – „kad se trenira srcem, svaka borba je pobjeda“.

*Sponzor teksta Merkator