BOŠKOVIĆ: MOBILNI TELEFONI I INTERNET SU SMANJILI AKTIVNOST DJECE

BOŠKOVIĆ: MOBILNI TELEFONI I INTERNET SU SMANJILI AKTIVNOST DJECE

Sugrađanin Rajko Bošković je nastavnik fizičkog vaspitanja u Osnovnoj školi ,,Aleksa-Bećo Đilas” u Ravnoj Rijeci gdje radi već deset godina.

Bošković je istakao probleme ali i nedostatke seoskih škola, ali nije izostavio simpatične događaje iz istih.

,,Nedavno sam napunio 40 godina radnog staža kao nastavnik fizičkog vaspitanja. Većinu vremena sam radio u seoskim školama i gdje takoreći nije bilo ni jednog djeteta koje je izbjegavalo časove fizičkog vaspitanja”, rekao je on.

Istakao je da iako su uslovi za nastavu fizičkog vaspitanja u tim školama bili više nego skromni nastojali su da te uslove poprave i odrade što je moguće više oblasti koje su predviđene nastavnim planovima i programima fizičkog vaspitanja.

,,Posebno u prvim godinama rada, kada sam radio u školama u Baricama i Stožeru, muku smo mučili i sa nabavkom i jedne lopte obično bi to bila fudbalska, a ne više lopti za jedan sport. Kada bi dobili loptu za odbojku, košarku, rukomet našoj sreći nije bilo kraja. Mnogo puta sam znao i lično da kupim neku loptu ili da neko od učenika donese svoju. Tada bi improvizovali odbojkaške terene, postavljali tablu i obruč za košarku, iscrtavali terene za rukomet. Zimi smo održavali časove skijanja, a kada to nije bilo moguće onda bi u učionici vježbali gimnastičke elemente i narodna i dječja kola”, priča nastavnik Bošković.

Pored svih problema sa kojim su se susretali ipak želje i volje nikad nije nedostajalo za časove fizičkog vaspitanja. Sva djeca su bila veoma zainteresovana za sportske aktivnosti kako na časovima tako i prije i poslije časova pa i za vrijeme velikog odmora.

,,Djeca su svaki trenutak koristila da se zabave i takmiče. Dječaci su najviše voljeli fudbal a djevojčice su uživale u igri “lastiš”.

Ne mogu a da ne napomenem da sam najveći dio svog radnog vijeka proveo u školi u Pavinom Polju i sa učenicima te škole postizali zavidne rezultate na svim takmičenjima”, istakao je sagovornik.

Dodaje da zadnjih godina, nažalost, djeca nijesu toliko zainteresovana i mnogo manje su fizički aktivna. Pa samim tim kaže da mobilni telefoni i internet su mnogo smanjili fizičke aktivnosti djece u slobodno vrijeme.

,,U školi u Ravnoj Rijeci radim zadnjih deset godina i mogu reći da su djeca ove škole veoma zainteresovana za fizičko vaspitanje i sport. U prilog tome mogu reći da svake godine učestvujemo na školskim takmičenjima i postižemo solidne rezultate i uspješno pariramo gradskim školama sa mnogo više učenika i boljim uslovima rada”, poručuje on.

Govori da su uslovi za nastavu fizičkog vaspitanja u ovoj školi solidni. Imaju salu koja nema potrebnu kvadraturu i visinu plafona koja bi omogućila izvođenje sportskih igara kao što su fudbal, rukomet, košarka i odbojka. Ima određeni broj gimnastičkih sprava i to im omogućava da realizuju jedan dio toga plana. Takođe, mogu da realizuju plan iz oblasti ritmike, narodnih i dječjih igara.

Imajući u vidu da škola ima najljepše i najprostranije dvorište, Bošković ističe da nije zadovoljan sa sportskim poligonom.

,,Potrebno bi bilo da se proširi i uravna teren za fudbal/rukomet na kome se nalazi i košarkaški teren. Posebno bi značilo da iza golova imamo zaštitne mreže kako bi što manje vremena na času gubili pri donošenju lopti koje često znaju i preko 50. metara da nam odu nakon šutiranja. Sada se samo povremeno desi da nam Bistrica i Ljuboviđa odnesu loptu.

Odbojkaški teren je u pristojnom stanju i posjedujemo mrežu koja se lako montira i skida, ali sa loptama smo oskudni kako za odbojku tako i za druge sportove”, govori Bošković.

Takođe podvlači da je u toj školi uvijek bilo talentovane djece pa i danas, ali zbog udaljenosti od grada i nepostojanja organizovanog redovnog javnog prevoza i loše finansijske situacije roditelja koji ne mogu da priušte te uslove za svoju djecu.

Posebno su u lošoj situaciji po ovom pitanju djeca koja dolaze iz udaljenih dijelova Majstorovine i Rakite, a dodatno im otežava i to što se treninzi, uglavnom, izvode u večernjim terminima pa se sa treninga vraćaju po noći.

,,Što se tiče osnivanja klubova u okviru škole gdje bi djeca mogla da treniraju tu je situacija nepovoljna,jer osnivanje školskih sportskih društava iziskuje da škola ima svoju salu u kojoj može da se trenira i u zimskim uslovima a mi to nemamo”, zaključuje on.

*Sponzor Komunalno preduzeće Lim