Davnih pedesetih godina prošlog vijeka Bjelopoljci su učestvovali u omladinskim radnim akcijama „Rifat Burdžović Tršo“, dajući svoj doprinos izgradnji tadašnje Jugoslavije. Iz godine u godinu, odlazak na radnu akciju bio je čast i zadovoljstvo. Biti član brigade značilo je biti dio nečega velikog.
Na jednom mjestu okupljala se omladina iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Kroz rad, druženje i zajednički život stvarala su se prijateljstva za cijeli život, ali i mnoge velike ljubavi. Svaki brigadir trudio se da svojim zalaganjem zasluži najveće priznanje – udarničku značku, simbol marljivosti i predanosti.
Mladi i neiskusni brigadiri često su već prvih dana na rukama dobijali plihove, odnosno žuljeve. Međutim, to ih nije obeshrabrivalo. Čim bi rane malo zacijelile, ponovo bi uzimali kramp i lopatu, jer niko nije želio da bude odvojen od svojih drugova.
Pored rada bilo je i mnogo zabave. Organizovani su kulturni i muzički programi u logoru, kako su tada nazivali kamp, gdje su se nakon napornog dana svi zajedno veselili.
Kraj svake akcije bio je posebno emotivan. Uz suze, zagrljaje i obećanja da će se ponovo sresti, završavala su se prijateljstva i ljubavi koje su nastale za kratko vrijeme. Svako se vraćao svom gradu, ali uspomene su ostajale za cijeli život.
Danas su takve omladinske radne akcije samo lijepo sjećanje. Vremena su se promijenila i teško je zamisliti da bi neko radio dobrovoljno kao nekada. Ipak, oni koji su osjetili duh omladinskih radnih akcija i danas s ponosom pričaju o tim danima.
Vjerovatno će se mnogi prepoznati u ovoj priči i sjetiti se nezaboravnih trenutaka provedenih u brigadama.
Ura! Ura! Ura!
Izvor: Bjelopoljski nekad i sad
Autor teksta: Aco Marković
Povezani članci
KUD „TEKSTILAC“ OSTVARIO NAJVEĆI USPJEH CRNOGORSKOG FOLKLORA NA SVJETSKOJ OLIMPIJADI
BJELOPOLJAC MAŠAN BOJIĆ POZVAO EVROPSKU KOMISIJU DA PREISPITA POLOŽAJ OSI: EVROPSKE VRIJEDNOSTI NA ISPITU U CRNOJ GORI
ZA RAZVOJ SJEVERA NEOPHODAN VEĆI DIO BUDŽETSKOG KOLAČA