Vijesti iz Bijelog Polja

Građani su nam na prvom mjestu!

BJELOPOLJKA ZEHRA BALIĆ ZALJUBLJENICA U PLANINE, VISINE I DALJINE

Zehra Balić se više od dvadeset godina bavi planinarenjem. Vrhovi Anda, Kavkaza, Himalaja, najveći vrhovi Grčke, Turske, Japana, Afrike, Rumunije, Srbije i Slovenije samo od nekih koji su se do sada našli pod njenim nogama.

Ona je prva planinarka iz Crne Gore koja se popela na planinu Fudži u Japanu. Iako je ova situacija sa pandemijom onemogućila putovanja i osvajanja novih izazova, ova hrabra Bjelopoljka ne odustaje od realizacije sljedeće ekspedicije Nepal i baznog kampa Everest, koja je bila u planu za ovu godinu, a koja će sačekati neko pogodnije vrijeme.

Svaka nova zemlja, nova kultura sa kojom dođe u kontakt učini je drugačijom osobom, sa novim pogledima na svijet. Zehra kaže da ostane nezainteresovana za svakodnevnu dokolicu, “uzdigne se iznad nje i mašta o novom putu”.

U intervjuu koji slijedi Zehra priča o ljubavi prema planinarenju, budućim planovima…

Ko je Zehra Balić, kako biste sebe predstavili?

Vječita zaljubljenica u planine, visine i daljine… Po profesiji magistrica biologije, radim u školi “Marko Miljanov” u Bijelom Polju.

Kada ste počeli da se bavite planinarenjem. Otkud ljubav prema planinama?

Više od 20 godina se bavim planinarenjem. Zvanično sam aktivna od 1999. godine kada sam se još kao studentkinja biologije učlanila u planinarski klub “Komovi” iz Podgorice. Nakon povratka u Bijelo Polje, sa prijateljima osnivam klub “Cmiljače” koji danas broji oko 180 članova.

Šta je potrebno da bi se neko bavio planinarenjem?

Da bi se neko bavio planinarenjem, potrebni su prije svega želja i jaka volja. Ono što je ograničavajući faktor svakako su finansije. Ekspedicije na neke od najznačajnijih vrhova itekako koštaju, a s obzirom na standard koji ja imam kao prosvjetna radnica, to je jako teško priuštiti. Međutim, i pored toga, ako imate volju, sve je moguće jer i sama sam u početku, makar obližnje vrhove obilazila sa skromnim studentskim džeparcem.

Šta smatrate svojim najvećim dostignućem do sada?

Prevashodno to što u pasošu imam više od 50 destinacija, posebno izvan Evropskog kontinenta, predjele u koje se ide jednom u životu, za sada na četiri kontinenta – Japan, Indija, Jordan, Maroko, Peru, Kenija, Tanzanija. Svaka nova zemlja, nova kultura koja se posjeti čini me drugačijom, sa novim pogledima na svijet. Postanem nezainteresovana za svakodnevnu dokolicu, uzdignem se iznad nje i maštate o novom putu.

Svaka planina i penjanje nosi sa sobom potencijalnu opasnost. Vjerujemo da je bilo puno situacija kada ste opasnosti gledali u oči. Kakva su iskustva, šta Vam je bilo najteže, i kako to prevazilazite?

Koliko god određeni vrhovi i predjeli mogu biti zanimljivi, često su i opasni. Dogode se i nepredviđene situacije u kojima čovjek mora biti smiren i snalažljiv. Jedan od izazova kojeg se nerado prisjećam jeste uspon na Mon Blan, prelazak “Kuloara smrti” koji je u bukvalnom smislu kocka sa životom. Pretrčavanje preko lednika uz mogućnost lavina i odrona stijena i nije baš prijatan detalj putovanja. Priznajem da je bilo i situacija u kojima sam pomišljala da li ću se živa vratiti sa putovanja.

Kako izgledaju pripreme?

Pripreme su dugotrajne i iscrpljujuće, i mogu da traju i godinu dana pred neku zahtjevnu ekspediciju. Svaki vikend u planini, ljeto, zima, lijepo ili loše vrijeme, nema biranja.

Planinarenje se obično vezuje za muškarce. Kako gledate na to. Da li je bilo predrasuda?

Suština uspjeha je u osobi, njenoj mentalnoj snazi da svojim željama podredi trud i rad u cilju dostizanja željenog cilja. Istina da tradicija našeg društva ide u korist muškaraca, da su oni ti koji sve mogu, ali uporne žene uvijek to mogu demantovati na svom primjeru i doseći domete kao i muškarci. Trenutno u Crnoj Gori je još uvijek jednocifren broj žena koje se bave visokogorstvom i alpinizmom.Lično, ne prihvatam podjelu sporta, ni bilo koje druge aktivnosti na mušku i žensku. Ako hoćeš nešto – naći ćeš način, ako nećeš – naći ćeš opravdanje.

Žena danas gotovo da ima sve atribute za maksimalno iskazivanje ličnog potencijala, a čini se i da se mora mnogo toga odreći. Šta je po Vašem mišljneju potrebno da žena danas uspije?

Uspjeh svakog od nas leži u našoj glavi – snaga i naša volja. Činjenica je da će uvijek biti prepreka na putu do cilja i sigurno neke stvari lakše realizuju muškarci. Susretala sam se s potcjenjivanjem i omalovažavanjem mog rezultata od strane ljudi koji su najmanje bili kompetentni za to, posebno kada su bila u pitanju dobijanja određenih javnih priznanja i kao žena sam bila u drugom planu.

Šta je ono što najviše volite kod planinarenja. Čemu Vas je ono naučilo?

Najiskrenije prijatelje za cijeli život stekla sam baš na planini. To je mjesto gdje se taj duh zajedništva mnogo više i mnogo bolje osjeti. Konstantno smo na ispitu, pa na planini čovjek nauči i da prašta, ali i da prepozna kakav je ko jer u mnogim situacijama bukvalno život svakog od nas iz tima zavisi od kolege iz naveze.

Planina me naučila strpljenju, upornosti, jakoj volji i tome da nikada ne treba odustati od cilja koji će vas makar i na tren učiniti srećnim poput stajanja na vrhu poslije dugotrajnog truda na putu ka njemu.

Šta je suština planinarenja?

Suštinu planinarenja je najbolje opisivao moj dragi prijatelj, pokojni Milan Radović, koji je svoj život i poklonio planini prošle godine, a koji kaže: “Ko traži cilj, ostaće prazan kad ga dostigne, a ko traži put, nosiće stalno cilj u sebi”. To je suština planinarenja. Sam vrh nije cilj, već put do njega. Ništa mi ne dobijamo planinarenjem osim iskustva, ali, mi smo ono što je naše iskustvo. Samo to ćemo ponijeti sa sobom.

Postoji li nešto što još uvijek nijeste ostvarili, a želite?

Traganje za nepoznatim, neviđenim, želja za novim destinacijama i vrhovima teče u venama svakog istinskog zaljubljenika u planine. Taman kad u sebi pomislite da je više dosta, dok se borite sa vjetrom i hladnoćom, sa minusom koji nekada doseže i -30 stepeni…Kad dosegnete taj vrh, dođete zdravi u podnožje, javlja se želja i kuju planovi za novu destinaciju. Trenutna situacija pandemije je onemogućila realizaciju ekspedicije Nepal, makar baznog kampa Everesta koja je bila u planu za ovu godinu, ali nadam se da će brzo doći prilika i za to.

Šta poručujete čitaocima našeg portala?

Da uvijek treba slijediti snove i težiti ostvarenju svojih želja. Koliko god se u momentu nešto činilo nemogućim, ako ima volje i želje, sve je moguće.

www.preduzetnica.me

Autor: Edita Dautović