BJELOPOLJKA MIRELA JEDINA ŽENA – KAMENENOREZAC U CRNOJ GORI

BJELOPOLJKA MIRELA JEDINA ŽENA – KAMENENOREZAC U CRNOJ GORI

Mirela Martinović iz Bijelog Polja, jedini je kamenorezac ženskog pola u Crnoj Gori.
Ovaj posao je naučila od svog oca, od kojeg je i naslijedila posao.

Ona svaki dan u svojoj kamenorezačkoj radnji, koja je otvorena prije 30 godina uspješno izrađuje spomenike.

Dok su njeni vršnjaci trčali po dvorištu i izlazili na razne zabave, Mirela je slobodno vrijeme provodila kod oca kamenorezca i doživljavala kao najljepšu igru.

BJELOPOLJKA MIRELA JEDINA ŽENA – KAMENENOREZAC U CRNOJ GORI

”Vrijeme koje sam provodila među raznim alatima i zvucima mašine, posmatrati oca kako mjeri mermerne ploče, iscrtava i oblikuje za mene je bilo veliko zadovoljstvo”, priča za BiznisCG ova vrijedna Bjelopoljka.

Upravo tada se kod nje rodila ljubav prema ovom poslu, a i otac ju je uvijek podržavao.

Već kao srednjoškolka od svojih 15 godina počela je da radi u očevoj kamenorezačkoj radnji, a u poslednjih 13 godina radi sama.

“Vremenom sam se usavršavala za ovaj posao, a i danas sam uspješna i ponosim se titulom jedine žene kamenorezca u našoj državi. Nakon očeve smrti ja sam nastavila da radim ovaj posao”, priča nam Mirela.
Tako već godinama ona čuva i njeguje tradiciju i ponosno nosi titulu jedine žene kamenorezaca u Crnoj Gori.

“Danas je lakše, nego što je bilo mom ocu nekada. Ručno raditi spomenike je rijetkost, jer su mašine zamijenile naš dugodišnji fizički napor da oblikujemo ploču, dobijemo željenu formu figure i slova. Sada je sve lakše, radionica je savremeno opremljena,bimam radnike koji su uvijek uz mene i pomažu mi”, objašnjava Mirela.

Izrada spomenika je, prema njenim riječima složen proces. Danas su prisutnije različite vrste materijala, neki su teški za obradu ali, kako objašnjava, kod nje nema prepreka.

“Iscrtavam, mjerim, pravim crte, posvećena sam tome potpuno. Mnogo mi pomaže savremena tehnologija, omogućava mi da svaku zamisao ostvarim”, ističe Martinović.

Radnici su, kako dodaje, uvijek uz nju da je zaštite od teškog fizičkog rada.

“Izrada spomenika traje danima, često sam na terenu -po kiši, snijegu sa metrom u ruci i željom u srcu, da svoj posao odradim kako treba .I do sada uspijevam u svojem poslu, Posao kamenoresca je jako težak, ne samo fizički već i evotivno iscrpljujući”, kaže Mirela.

Mušterije uvijek dođu i trudi se da im pružim ono što zahtijevaju da im se odradi .

“Tako da sam sa mnogima ostala u prijateljskim odnosima i drago mi je zbog toga. Posao u kamenorezačkoj radnji ću i u daljem periodu nastaviti. Zarada je solidna i veoma sam zadovoljna”, zaključila je Mirela.