BJELOPOLJAC VUK RADOVIĆ USPJEŠNO SE BAVI PLASTENIČKOM PROIZVODNJOM

Budućnost je u proizvodnji domaće hrane, od nje će u budućnosti moći lijepo da se živi. Ali, da bi se to ostvarilo ne smije izostati podrška opštine i države ne samo materijalna već i stručna, naročito početnicima u tom poslu.

Prije četiri godine Vuk Radović napustio je ozbiljan državni posao i posvetio se uzgajanju malina, pozivu o kojem je tada znao vrlo malo. Danas na imanju u selu Čeoče, na oko pet kilometara udaljenom od centra Bijelog Polja, pod malinom ima 2,5 hektara na otvorenom i 28 ari u plasteniku.

“To je u komadu najveći plastenik takvog tipa u Crnoj Gori”, kaže ponosno Radović.

Dodaje kako je malinarstvo porodični biznis, tako da su svi članovi domaćinstva uključeni.

“Pored moje četvoročlane porodice, uključena su i dva brata i članovi njihovih porodica. Po potrebi, na poslovima orezivanja, plijevljenja, vezivanja, angažujemo svake godine oko 10 sezonskih radnika, dok za vrijeme berbe angažujemo oko 50, da bi se svi poslovi blagovremeno i kvalitetno odradili”, kaže Radović.

Na pitanje da li je zadovoljan podrškom Opštine i Države, kaže da se situacija popravlja, ali da je u njegovom slučaju pomoć bila veoma skromna i investirana je u proizvodnju.

“Lokalna uprava posljednjih godina počinje sa ozbiljnim ulaganjima u razvoj poljoprivrede, kroz finansiranje brojnih poljoprivrednih mjera, što je za svaku pohvalu. Problem je u tome što Opština kroz poljoprivredne mjere subvencionira samo male proizvođače do 30 ari, ne podstiče konkurenciju i ne motiviše proizvođače da podignu veće zasade, a samim tim proizvedu i plasiraju na tržište veću količinu proizvoda”, kaže Radović.

Poučeni sopstvenim primjerom navodi i da je proljoprivrednicima, naročito početnicima kao što je on, potrebna osim finansijske i stručna pomoć.

“Opština bi taj problem mogla da riješi formiranjem biroa za pružanje konsultanskih i drugih usluga, na način što će imati mobilne ekipe poljoprivrednih inžinjera, koji će nas redovno obilaziti, pratiti našu proizvodnju, participirati-pomagati u izradi raznih projekata. Jer, mi koji se bavimo poljoprivredom, a došli smo recimo iz javnog sektora, kao što je kod mene slučaj, nemamo adekvatna znanja npr. o gajenju voća, a uložili smo ogromna materijalna sredstva, rad i trud, kako bi od poljoprivrede mogli pristojno da živimo”.

“Trenutno se finansijski iscrpljujemo kroz angažovanje stručnih lica (inžinjera), plaćanjem ovlašćenih kuća za izradu raznih projekata, što djeluje demotivaciono na proizvodnju”, ističe Radović.

Navodi pozitivan primjer Mirka Drobnjaka, poljoprivrednog inžinjera sa višegodišnjim iskustvom, koji ,,pruža nesebičnu podršku u proizvodnji maline, dragocjenim savjetima“, i ,,da nije njega ne znam koliko bi moja proizvodnja bila uspješna“.

Sagovornik Pobjede kaže da planira proširenje proizvodnje, ali se neće zaustaviti na malinarstvu.

“Svi planovi idu u pravcu proširivanja proizvodnje, sađenju novih voćarskih kultura kao što su: plantažna borovnica, kupina, jagoda, aronija itd. Namjera nam je da počnemo otkup i skladištenjem voćarskih kultura, da ih prerađujemo, kroz proizvodnju džemova, sokova, rakija, suvog voća itd. Naravno, sve to bez izdašne pomoći Ministarstva poljoprivrede neće se moći odraditi, ali se nadamo da će taj Vladin resor prepoznati naše potrebe i dobre ideje, te da će biti snažna podrška poljoprivrednim proizvođačima u realizaciji njihovih planova i ideja a koje su u interesu sveukupnog privrednog razvoja”, poručuje Radović.

Marljivi Bjelopoljac smatra da je budućnost u proizvodnji domaće hrane za koju Bijelo Polje ima dobre preduslove, ali da plastenička proizvodnja treba da zauzima veći procenat.

“Svaka proizvodnja hrane, a naročito organske, je budućnost, koja će vremenom dobijati na sve većem značaju i od čega će moći lijepo da se živi. Zato svima a naročito mladima preporučujem da slijede moj primjer, da se okrenu poljoprivrednoj proizvodnji, da budu domaćini na svojim imanjima i u svojoj kući, da ne napuštaju svoja gazdinstva, odlazeći u inostranstvo, već da ih obrađuju i oplemenjuju. Sa druge strane država i lokalna uprava treba da im pomognu na način što će, između ostalog, finansirati izradu plastenika i staklenika, sistema za grijanje”, kaže Radović.

Minula godina bila je veoma rodna, sa solidnom otkupnom cijenom, a proizvodi su bili izuzetno velikog kvaliteta. Posljedice epidemije kovida-19 nijesu zaobišle poljoprivrednike. Osjetili su ih, kaže Radović, kroz slabiji plasman proizvoda, naročito na Crnogorskom primorju, ali se nada da će i ta pošast brzo proći, te da će moći normalno da rade, proizvode i prodaju.