BJELOPOLJAC TARIK IDRIZOVIĆ: STRAST PREMA PISANJU JE SAMO JAČALA, JEDNOM KADA OSVOJI VAŠ UM, NIKADA VAS NE NAPUŠTA

Mladi pisac Tarik Idrizović svojom najvećom ljubavlju smatra upravo pisanje.

Pisanje je ono što prati njegov život i čini ga posebnim.
Tarik Idrizović je odličan učenik četvrtog razreda Gimnazije “Miloje Dobrašinović”
Dobitnik je brojnih nagrada na prestižnim takmičenjima u pisanju kako u Crnoj Gori tako i u regionu.
A kako je počeo njegov put u svijetu pisanja, Idrizović otkriva u intervjuu Vijesti iz Bijelog Polja: “Ljubav prema pisanju kod mene se javila izuzetno rano, posebno je zanimljivo da se potpuno sjećam i dana i trenutka, kada je književnost počela da obilježava moj život. Bio je to šesti razred Osnovne škole, jedan od časova maternjeg jezika i književnosti, i analiza pripovjetke ,,Knjiga” od Iva Andrića. Od tog trenutka strast je samo jačala, kako to i biva sa umjetnošću, jednom kada osvoji vaš um, nikada vas ne napušta”.

Dalje, izuzetno talentovani Tarik nastavlja priču o tome šta ga najviše inspiriše kada stvara: “Ljudi su svakako moja najveća inspiracija, njihovi životi, međuljudski odnosi… Mada u poslednje vrijeme osjećam da polako sve više dajem prostora sebi u svojim djelima, što je svakako jedna od faza kroz koju prolazi većina pisaca. Čovjek kao unikatna kreacija, kao sistem u kojem svaki djelić ima svoju funkciju, odličan je motiv za pisanje”.

A kako bi opisao svoj stil pisanja, Idrizović je kazao: “Najbolji sud o mom stilu pisanja svakako bi dali profesori, pisci i mentori sa kojima sam sarađivao. Međutim, ono što sa sigurnošću mogu reći da u svojim djelima težim da zadržim ,,preciznost i vjerodostojnost” što je i najbliže realistima. Pokušavam da pobjegnem od idealizovanja i svijet prikažem onakvim kakav zaista jeste. Upravo iz te težnje proizilazi i opširnost koju posjedujem u prikazu pojedinih motiva. Društveni kontekst je nešto što posebno cijenim i što je dio većine mojih radova, naravno i psihološka stanja likova. Sve to se jasno može prepoznati u nekim od mojih nagrađenih djela: ,,On”, ,, Leptir”, ,, Nebeski svod”.

A kako svi mladi pisci imaju nekog autora djela za primjer, pitali smo Tarika koji autori ili knjige najviše utiču na njegovu književnost: “Izdvojiću nekoliko knjiga i autora, koji su ostavili jak utisak na mene i kao čitaoca i kao stvaraoca: ,, Stepski vuk” Herman Hese, ,, Stakleno zvono” Silvija Plat, ,, Stranac” Alber Kami, ,, Maštarije” Horhe Luis Borhes, ,,Preobražaj” Kafka i naravno, neprikosnoveni Tomas Man i sva njegova djela, ogromne umjetničke vrijednosti, a ja bih posebno izdvojio roman ,,Budenbrokovi”.

A šta iz svoje perspektive smatra o današnjem stanju u književnosti: “Književnost je poriv, krik, odjek, odsustvo ravnodušnosti svih onih koji osjećaju život, a ne onih koji ga samo žive, da bi ga preživjeli. I kao takva ona će postojati i danas, i sjutra, a postojala je i juče. Živa riječ, stvaralačka energija prosto nikada ne mogu nestati. To bi značilo da je nestalo čovječanstvo, i da su svi ljudi izgubili moć govora”.

A za kraj intervjua Idrizović nam je otkrio kako se nosi sa kritikama: “Kritike od ljudi koji posjeduju više znanja od mene su uvijek dobrodošle. Mi, mladi pisci, često smo subjektivni, i onda zaista i ono najmanje usmjerenje kako treba, odnosno ne treba, može mnogo da nam znači. Uvijek ostajem pri stavu da priča treba da ostane u fioci par dana, pa tek onda da se ponovo pročita i analizira. Objektivnost i samokritičnost su u svijetu umjetnosti od velikog značaja. Svaki umjetnik u svojim radovima, ostavlja dio sebe, svoje ličnosti, djelića života… Biti umjetnik znači biti vječito iskren. Kreativni zanos je onaj momenat koji svaki stvaralac cijeni i pokušava da iskoristi na najbolji mogući način”, zaključuje mladi sugrađanin za kraj intervjua.

*Sponzor teksta Merkator