BJELOPOLJAC JEDAN OD NAJBOLJIH STUDENATA MEDICINSKOG FAKULTETA U BEOGRADU

BJELOPOLJAC JEDAN OD NAJBOLJIH STUDENATA MEDICINSKOG FAKULTETA U BEOGRADU

“Znajte kolege, genijalac iz Bijelog Polja tu je međ’ vama. Eno ga (pokazujući rukom), onaj mali što se stidljivo smeška” – tako je prije nekoliko godina profesor anatomije doc. dr Lazar Stijak u prepunom amfiteatru na Medicinskom fakultetu u Beogradu pozdravio studente, misleći na Šućra Madžgalja, sada doktoranda farmakologije i našeg sagovornika u serijalu “Najbolje iz Crne Gore”.

Tokom svih šest godina Medicinskog fakulteta u Beogradu, koji je završio prije roka, u indeksu je upisana svaka desetka, tako je i postao jedan od najboljih studenata u istoriji tog fakulteta

“Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja u gimnaziji ‘Miloje Dobrašinović’ u Bijelom Polju, gdje sam proglašen đakom generacije, upisujem Medicinski fakultet u Beogradu 2015. A završavam ga prije roka, za faktički pet i po godina. Za svih šest godina proglašavan sam za studenta generacije. Nakon toga upisujem doktorske studije, sada sam na drugoj godini, na predmetu Medicinska farmakologija”. Kaže Madžgalj, jedan od najboljih studenata u istoriji Medicinskog fakulteta u Beogradu.

Trenutno je zaposlen na Klinici za psihijatrijske bolesti u Beogradu, koju je sam izabrao kroz program najboljih studenata, a koju obezbjeđuje Ministarstvo zdravlja Srbije za 100 najboljih.

Osim titule najboljeg studenta na Medicinskom fakultetu u Beogradu, Madžgalj je dobitnik brojnih nagrada i priznanja. Između ostalih i nagrade Ljekarske komore Crne Gore.

Osim u Crnoj Gori i Srbiji, usavršavao se u Portugalu, Kini, Španiji, Holandiji, Sloveniji, Hrvatskoj. Autor je brojnih publikacija.

Sa “saveznicima” kakvi su strpljenje, upornost i istrajnost važno je, a to dobro zna naš sagovornik, krenuti od pravog temelja – zdravih i čvrstih osnova. A, onda su samo visine vaše, dodaje Madžgalj.

“Na tom putu potrebno je vrijeme, kojeg imamo dovoljno.Važno je strpljenje i strpljenje. I pronalazak sreće u konstantnom sizifovskom guranju kamena. Koji se iznova kotrlja naniže, u vječitom vraćanju. To je moja mjera uspjeha”.

U najkraćem, priča o uspjehu bila bi – usuditi se, rezonuje Madžgalj.

“ U prilog tome najbolje govori sljedeći citat:

…Plašiš se – šta je cilj?- Tvoja spremnost da kreneš.

Pitaš se- gde je kraj?- Na kraju tvog pitanja.

Kad uobličiš misao- uobličićeš beskonačno.”

Madžgalj je dobitnik više stipendija koje su mu omogućile usavršavanja širom svijeta: od Kine, Indonezije, Tunisa, preko Španije, Portugala, Holandije, Njemačke, Slovenije, Hrvatske…

“Usavršavanja su bila različitog karaktera, svako sa svojim specifikumima, a iskustva stečena teško su izreciva. Profesionalno sam usavršavao i razvijao nove tehnike naučnog metoda koje mi značajno sada olakšavaju realizovanje doktorske disertacije.

Učio sam i učestvovao u kreiranju strateških ciljeva za najsavremenije (farmako)terapijske protokole, polemisao o alternativnim rješenjima, ostvarivao neprocjenjivo važne kontakte sa kolegama širom svijeta. S obzirom na to da na tim putovanjima budete jedini kao predstavnik svoje zemlje. A nerijetko i Balkana, to kreira poseban vid odgovornosti, potom potrebu da opravdate pruženo povjerenje. A onda i čast, jer ste prvi među jednakima”. Kaže naš sagovornik.

Priznaje i da mu je najdragocjenije priznanje od Ljekarske komore Crne Gore za najboljeg studenta medicine.

“U tom kontekstu upriličena mi je čast, kada sam i bio preplavljen osjećajem rodoljublja, što nikada neću moći da izbrišem iz sjećanja. Prepoznatost mog rada od Ministarstva zdravlja RS koje mi je dalo priliku da praktično odaberem kliniku u kojoj ću započeti svoj radni angažman, još jedan je dragocjeni momenat. Od nas 600 koliko nas je bilo na godini na fakultetu biti prepoznat kao najbolji. U zemlji koja nije moja matična, iskustvo je koje i sada tjera da se suze skotrljaju niz obraz…”. Iskreno će Madžgalj.

Konzistentnost u održavanju svoje inicijalne ideje i razloga u kom vidite svoju suštinu, strpljivost i potreba da se ostvarite u svojoj suštini – to je izazov koji je postojao. Ali i koji konstantno mami, smatra sagovornik portala Dnevno.me.

“Zapravo sačuvati sopstveni integritet, misao i ideju vodilju koja je nekako, transgeneracijski, čini mi se, usađivana u mojih 26 godina, tkajući sve deblju nit svoje težine, svake godine unazad. Stoga, konzistentnost u očuvanju sebe, unaprjeđenju sebe, strpljivost i potreba da opravdam taj časni arhetip kolektivnog identiteta moje porodice, nije samo bio izazov. Već je konstantno izazivanje i konstantna sreća nakon uspjeha…”

Govoreći o obrazovanju navodi da je predmet Medicinska farmakologija jedan od najizazovnijih na Medicinskom fakultetu, s obzirom na to da predstavlja spregu između različitih patoloških i fizioloških (zdravih) modaliteta i daje objašnjenje kako da ono što je bolesno liječimo i vraćamo na zdrave postavke u funkcionisanju.

“Moje doktorske studije su refleksija ličnih potreba za konstantnim usavršavam i želja da nastavim akademski put razvoja. Oblast nudi širinu što je za mladog ljekara posebno izazovno, pružajući mu priliku da se ostvari u različitim poljima, da se poveže sa svojom oblašću. Ali i da se u naučnom smislu može pronaći bilo gdje na ovom svijetu. Trenutno sam u fazi preciziranja teme. S obzirom na to da aktuelno započinjem svoj eksperiment. Koji će vrlo vjerovatno imati multicentrični karakter, dakle, vjerovatno će jedan dio biti obavljen u inostranstvu. Ali još su to dosta daleke dionice, pa u tom smislu detalje ne bih otkrivao. Svakako biće jako inovativno i u praksi vrlo primjenjivo”. Priča nam Madžgalj.

A budući da zdravsteni sistem Crne Gore ima “hronični problem” kakav je nedostatak medicinskog kadra, pitali smo ga da li razmišlja o radnom angažmanu u svojoj zemlji:

“Ne distanciram se od te ideje. Svoj profesionalni angažman u drugim zemljama doživljavam kao akumulator znanja koje ću svom silinom stečenog iskustva da implementiram kroz razvoj nauke i savremenih protokola liječenja kod nas. Ukoliko moja zemlja puls takve pasije bude osjetila, biće mi zadovoljstvo da se vratim”.

U razgovoru za Dnevno.me govorio je i tome kako kao mlad ljekar gleda na prepreke u razvoju medicine u Crnoj Gori, te koje markira kao najveće:

“Svjedok sam da su strateški planovi u smislu unaprjeđenja i razvoja medicine kao nauke u našoj zemlji osmišljeni veoma detaljno, uz intenzivne emocionalne investicije ljudi koji su inicijatori toga.

Ipak, prepreke u praktičnom djelovanju i implementaciji, veliki su problem. Kao mlad ljekar, mogu sa sigurnošću da tvrdim da nikom od nas mladih ljekara novac nije presudan. Ukoliko nam se institucionalno obezbijedi prostor za napredovanje u smislu doktorskih studija, specijalizacija i usavršavanja u poljima u kojima želimo da se ostvarimo. Bićemo i više nego zadovoljni postojećom finansijskom podrškom, a višestruko ćemo vratiti”.

S ponosom ističe i da su sva dosadašnja usavršavanja posljedica ličnog angažmana.