BIJELOM POLJU

Postoji grad na ovome svijetu

I u njemu jedno selo malo,

Tu srce osta svakom đetetu,

Što je livadama bijele rade bralo!

I pravilo vijence od cvijeća,

Koje cveta u dolini Lima,

Ne postoji neko ko se toga ne sjeća,

To su neka srećna vremena bila.

Grad koji po cvijeću ime dobi,

Leži u podnožju Bjelasice planine

Bijelo Polje.. K'o se u njemu rodi,

Uvijek se Vraca od miline!

Kada se nađemo na obali neke druge rijeke,

Mi u njoj gledamo naš divni Lim,

Koji nasim gradom ponosito teče

Isto tako, mi se ponosimo s'njim!

Mnogi su otišli na sve strane svijeta

Da žive nekim boljim životom,

Ali, niko ne zaboravlja ona polja cvijeća

I svako se ponosi tom čarobnom ljepotom.

I ja se ubrajam među one ljude,

Što odoše, da im bude bolje,

Ali, đe god da se nalazim , đe god da odem

U mom srcu Bijelo je Polje!

      MARINA NIŠAVIĆ