Stanovnici bjelopoljskog naselja Nedakusi u Industrijskoj zoni, kao i naselja sa druge strane Lima, poput Rasova, tvrde da već dva mjeseca udišu ogromne količine drvne prašine iz peletare „Pelengić trade“, što, kako kažu, predstavlja ozbiljan ekološki i zdravstveni rizik.
Podsjećaju na opasnost od prašine koja pomiješana sa buđi može biti fatalna po zdravlje ljudi, posebno po djecu, koja više sati provode na otvorenom. Pored ljudi, negativan uticaj, kako ističu mještani, trpe i životinje, koje, kako udisanjem tako i ispašom, unose prašinu.
„Šljive nisu modro plave već boje kapućina, ovo je zaista katastrofalno. Kada sam nedavno prao šljive, voda je bila puna drvne prašine. U početku smo svi mislili da se radi o pustinjskoj prašini iz Afrike, dok jedno jutro nisam parkirao vozilo na oko pedeset metara od peletare. Primijetio sam ogroman dim koji izlazi iz peletare. Kad sam došao do vozila poslije 15-ak minuta, nisam ga prepoznao zbog prašine i tek tada sam shvatio od čega se radi“, upozorio je Živko Furundžić iz donjeg Rasova, čiju kuću od peletare dijeli stotinjak metara vazdušne linije.
Njegova supruga Biljana je ispričala da pored opasnosti za ljude i stoku, od prašine ne može ni prozor da otvori, niti da raširi veš napolju.
Prema informacijama „Vijesti“, problem nije izražen samo u toj peletari, već i u drugim i traje upravo dva mjeseca, jer su u tom periodu dobili sirovinu iz sanitarne sječe i koju su prerađivali u elemente za proizvodnju paleta i slično.
To je „Vijestima“ potvrdio zamjenik izvršnog direktora „Pelengić tradea“ Goran Radović, ističući da je problem sa prašinom postojao, ali da to više nije slučaj, jer koriste drugu sirovinu.
„Kompanija „Pelengić trade“ je društveno odgovorna i to je dokazala mnogo puta ranije. Problem koji pominjete i prašinu, koja je bila u ovih zadnjih dva mjeseca, proizvodila je sirovina koju smo dobili kao sanitarnu sječu i koju smo prerađivali u elemente za proizvodnju paleta i slično. Vidjevši da je problem sa prašinom nemoguće otkloniti, klasičnim otprašivanjem koje je inače instalirano u svim pogonima naše kompanije, prestali smo je rezati“, kazao je Radović.
Radović je negirao sumnje građana da se u prašini mogu naći i druge supstance ili lijepkovi.
„Kao sirovinu za proizvodnju paleta koristimo čamovo i bukovo drvo, bez ikakvih dodatnih hemikalija, lijepkova ili slično“, naglasio je on.
Fabriku, kako je naveo u odgovorima, redovno obilazi inspekcija za ekotoksikologiju, i svi nalazi su uredni.
„Dim koji se vidi je u stvari vodena para koja nastaje sušenjem sirovine za proizvodnju peleta. Filteri se redovno mijenjaju i sve ostalo što je obaveza u tome pravcu“, kazao je Radović.
Direktor NVO „Bjelopoljski demokratski centar“ Zdravko Janjušević je kazao da je svaki izvor zagađenja koji utiče na kvalitet vazduha ozbiljan problem i mora biti predmet pažnje nadležnih institucija.
„Industrijska postrojenja koja emituju prašinu, dim ili druge čestice mogu doprinositi ukupnom zagađenju vazduha, što direktno može imati uticaj na zdravlje građana, posebno najosjetljivijih kategorija stanovništva. Zbog toga je neophodno da se svaki uticaj na životnu sredinu jasno utvrdi i da javnost dobije tačne i pravovremene informacije“, kazao je Janjušević.
On je podsjetio da je ta NVO još prošle godine uputila zahtjev Opštini da se zabrani upotreba uglja kao energenta, upravo zbog njegovog negativnog uticaja na kvalitet vazduha i zdravlje ljudi, te da se mora raditi na smanjenju izvora svih zagađenja, uključujući i ovo iz peletare.
Takođe, smatra Janjušević, važno je da se građanima jasno objasni priroda emisija koje se vide iz određenih postrojenja – šta predstavlja dim ili para koja se pojavljuje, da li sadrži štetne materije i kakav je njen stvarni uticaj na zdravlje ljudi.
Janjušević je kazao da bi dugoročno rješenje za probleme koji nastaju radom industrijskih postrojenja u naseljenim područjima trebalo tražiti kroz njihovo plansko izmještanje na lokacije koje su predviđene za takve djelatnosti.
Izvor:Vijesti
Novinarka: Jadranka Ćetković
Povezani članci