BABA MARTA

Pohitala baba Marta

Na planinu u proljeće

Po snijegu i po mrazu

Uz planinu stado kreće

Prije prve visibabe

Iz snijega što proviri

Baba Marta u katunu

U kolibi vatru piri

Sto jagnjića i jarića

Pod strehom se okupilo

Dok sjeverac poljem vije

Sunce snajem grije milo

Zgrčilo se od hlanoće

Stado babi u planini

Kako sebi baka hoće

Toplo njima da učini

Pođe jagnjad da obiđe

I jagnjiće vragolaste

Od hladnoće baka viđe

Oće da se u propaste

Zamota ih u gunj stari

I protjera svoje stado

Vidje da je ćut prevari

Osjetise baka mlada

Na planinu sad izdižu

Tek kad prođe ljuta zima

Bojeći se Baba Marte

Zlu sudbinu sto dočeka .

Šćekić “Šćele” Vlado