Vijesti iz Bijelog Polja

Građani su nam na prvom mjestu!

AVDO ŠEMOVIĆ JEDINI KOVAČ U BIJELOM POLJU

AVDO ŠEMOVIĆ JEDINI KOVAČ U BIJELOM POLJU

Avdo Šemović jedini je kovač u Bjelopoljskoj opštini, ali i šire.

Kako govori za VBP portal, Šemović je posvećen ovom zanatu već trideset godina.

,,Rastao sam uz oca pa tako se od malena rodila ta želja da budem kovač, pomagao sam u porodičnoj kovačnici pa sam tako i naslijedio ovaj posao, evo i ostao jedini u Bijelom Polju, zapravo, jedini na sjeveru Crne Gore koji se bavi ovim zanatom”, priča on za VBP portal.

Posla, kako kaže, baš slabo ima, ali ističe da je našem gradu potreban kovač, kao i svugdje u svijetu, ali ipak ljudi ne žele da se bave zanatom.

,,Ostao sam jedini kovač na sjeveru Crne Gore, ostali su odustali od posla, osim kovača nema ni keramičara, električara, nema više toga, ja bih volio kada bi me neko naslijedio i nastavio da se bavi ovim poslom, ali neće, šta će biti bez zanatlija ne znam”, navodi Šemović.

On smatra da opština treba da pomogne i motiviše ljude da počnu da se bave tim zanatima.

“Cio život živim od ovog zanata. Svi su radili ovaj posao u mojoj porodici, međutim, i posla je sve manje, teško da se može u današnjem vremenu živjeti od ovog posla”, kazao je bjelopoljski kovač.

Bjelopoljac ističe da mu je potrebno svega šest godina do penzije, a da li će njegova kovačnica raditi za to vrijeme, nije siguran.

,,Nikada nijesam htio da odustanem od ovoga posla. Treba snage da se bave ljudi ovim. Sve je teško ali treba volja da bi radio nešto, a ja za ovaj zanat uvijek sam imao i imaću volje, ali snage ponestaje, još šest godina staža mi je potrebno za penziju, te ne mogu garantovati da ću još toliko moći da radim kao kovač”, govori sugrađanin.

Avdo ističe da se dosta ljudi u inostranstvu bavi zanatima jer je isplativije i više se cijeni, te je i to jedan razlog iseljavanja, veća isplativost istog posla u drugim državama, a u njegovu kovačnicu posljednjih godina neko posjeti ili ne…

,,Sve je pusto, sela su pusta. Sada su tu mašine, traktori, sve se to prije ručno radilo. Imalo nas je prije više, ali nemam kome da radim više jer sad su tu traktori, kosačice, prije su bile kose pa treba oko kose raditi. Ali opet bez kovača ne može, stalno trebaju neke sitnice”, zaključio je zanatlija.

*Sponzor teksta – Wagen Guma