BEZ PRIMANJA 34.000 GRAĐANA, 294 LICA POSAO TRAŽE 20 GODINA

BEZ PRIMANJA 34.000 GRAĐANA, 294 LICA POSAO TRAŽE 20 GODINA

Preko 34. 000 građana na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) nema primanja, pokazuju podaci dostavljeni “Danu” iz te državne ustanove. Više od 15 godina zaposlenje preko lokalnih biroa rada traži čak 546 lica, od čega 186 žena, a duže od 20 godina 294 građanina, među kojima je 107 žena.

– Na evidenciji ZZZCG, na dan 14. mart, evidentirano je 44.488 nezaposlenih lica, od čega 25. 359 žena, ili 57 odsto.Pravo na novčanu naknadu po osnovu nezaposlenosti prima 10.369 nezaposlenih lica, ili 23. 31 odsto od ukupnog broja registrovanih nezaposlenih lica. Pravo na novčanu naknadu prima 5. 937 žena, ili 57. 26 procenata od ukupnog broja korisnika – navodi se u odgovorima koji su iz Zavoda dostavljeni “Danu”.

Građanin koji je na evidenciji nezaposlenih Zavoda za zapošljavanje duže od dvije decenije kaže za “Dan” da je izgubio nadu da će se ikada zaposliti i da. Osim sezonskih povremenih poslova, nikakvu ponudu za posao toliko vremena nije dobio.

– Kako živim? Nikako! Koga to zanima? Država nema nikave programe da nam pomogne. Ne libim se posla. Sve što su mi nudili sezonski radio sam. Ali kada prođu dva tri mjeseca, ja sam opet bez prihoda i na birou rada. Za sezonske poslove ni osiguranja nijesam imao. Čemu da se nadam danas? Ničemu. A penziju mogu samo da sanjam. Punih 20 godina se javljam na biro rada – razočaran je naš sagovornik, čije ime je poznato redakciji.

Komentarišući ove podatke, Mirza Krnić iz pokreta Preokret u izjavi za “Dan” ocjenjuje da naša privreda ima strukturni problem jer je previše oslonjena na usluge. A premalo na održivu proizvodnju.

– To je povezano sa problemom manjka visokokvalifikovanog kadra obučenog za konkretne privredne aktivnosti. Dodajmo tome i posljednje trendove koji sasvim obeshrabruju preduzetnički duh u Crnoj Gori. Koji se mogu sagledati kroz činjenicu da ćemo nerijetko za isti ili sličan posao imati veće plate u državnom sektoru nego u privatnom. Uz brojne druge pogodnosti, od dana odmora, pa sve do mogućnosti da lakše podignete kredit. Kada sve to saberemo, mi, nažalost, postajemo destinacije nekvalifikovane. A time i manje plaćene radne snage. Ne treba zaobilaziti činjenicu da za dugoročno nezaposlena lica imate i često povezan socijalni problem, od materijalnog pa do onog koji je uzrokovan stalnim obeshrabrivanjem. Da bismo to preokrenuli, nužno je da se prvo promijeni upisna politika – smatra Krnić.

Hiljade mladih rasuto po svijetu

Mrdović ukazuje da onaj ko godinama traži posao vremenom dolazi do srednje životne dobi. Kada ionako, zbog oštrih uslova tržišta rada i surovih zahtjeva poslodavaca, svakako postaje teže zaposliva kategorija.

– Tim prije je neophodno pomoći tim ljudima jer su oni dio nas. Mi smo mala država, ograničenog i prostora i ljudskih resursa, mi nemamo luksuz da naši građani bitišu bez posla i žive u siromaštvu, mi nemamo luksuz da se nastave decenijske loše politike, koje su nam opustjele i razorile sjever i ugrozile centar i jug. I koje su nam desetine i desetine hiljada mladih ljudi rasule po bijelom svijetu. Zaključuje Mrdović.

Prema njegovim riječima, na univerzitetima, ali i u srednjim školama trebalo bi da ima više prostora za obrazovanje kadra za radna mjesta koja tržište više traži.

– Naredna mjera bi bila da se olakšaju subvencije za male porodične biznise, jer nerijetko ljudi koji su dugotrajno nezaposleni ne mogu odmah da se uključe u usko specijalizovane poslove. Ali bi lakomogli početi da rade u porodičnom biznisu. Dajem primjer: kada bi svako deseto domaćinstvo u Crnoj Gori imalo po dvadeset košnica pčela. Mogli bismo godišnje da izvozimo oko četiri miliona kilograma meda i tako bismo prihodovali i do 40 miliona eura godišnje.

Da bi ovo bilo moguće, potrebna je podrška države. Podsjetiću da su samo u dvije godine izdaci za bruto plate iz državnog budžeta porasli za preko 100 miliona eura. Dakle, novca ima. I da se razumijemo, državni sektor treba da ima solidne uslove, ali taj novac mora neko da zaradi. Dakle, rješenje je kapilarna ekonomija, za koju se mi u Preokretu zalažemo. U kojoj administracija vodi brigu o vitalnosti posebno male privreda i malih porodičnih biznisa, koje su po pravilu i najbolje poreske platiše. Ali i polje za zapošljavanje teže zaposlivih ili dugročno nezaposlenih lica. Ujedno, takve mjere su i odličan osigurač da nam se ne dogode “socijalne bombe”, kada imamo ljude kojima je uskraćena svaka radna. A time i ekonomska perspektiva. Kazao je Krnić.

Podatke Zavoda za zapošljanje Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravda ocjenjuje kao alarmantne i smatra da je to pokazatelj da se odavno ušlo u crvenu zonu. A da su država i njene institucije već morale promptno da reaguju kako bi se pomoglo tim ljudima.

– Potreban je strateški održiv pristup ovom problemu, jer se hiljade i hiljade naših građana ne smiju pustiti niz vodu i biti prepušteni sami sebi. Ne samo što su zapanjujuće brojke da hiljade i hiljade ljudi nema nikakvu finansijsku podršku, već je frapantno i pomisliti kakav psihološki uticaj na jednu osobu i na njene ukupne društveno-životne okolnosti ima činjenica da je godinama nezaposlena. Prosto je neshvatljivo da u ovako maloj državi, sa ovoliko vrijednih prirodnih resursa, mnogi godinama ne mogu da dođu do zaposlenja, dok se milioni i milioni eura našeg novca iz javnih izvora prelivaju u privatne kase. A pri tome izostaje bilo kakva kvalitetna platforma i aktivnosti da se stvori ambijent u kojem će ti ljudi moći da dođu do posla. Istakla je Mrdović.

Izvor: Dan