ARMINA TOKOVIĆ OSVOJILA DRUGO MJESTO NA LITERARNOM KONKURSU U BANOVIĆIMA

ARMINA TOKOVIĆ OSVOJILA DRUGO MJESTO NA LITERARNOM KONKURSU U BANOVIĆIMA

Učenica osmog razreda OŠ “Rifat Burdžović-Tršo”, Armina Toković, ostvarila je veliki uspjeh na takmičenju u Banovićima, Bosna i Hercegovina.

Toković je osvojila drugo mjesto na literarnom konkursu koji je raspisan u okviru sedmih međunarodnih književnih susreta ,,Lejla Avdić”.

Arminina mentorka je profesorica crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti, Sabaheta Hasanagić.

Nagrađeni sastav prenosimo u cijelosti:

Čarolija djetinjstva

Asocijacija na moj komad djetinjstva nikada nijesu bili telefoni, računari i razni drugi ekrani. To su bili mirisi prženica, vrelo mlijeko na stolu, stari šporet i hljeb koji se peče u njemu. To je bila majka koja nam briše musave usne i pazi da sve iz tanjira bude pojedeno do kraja.

Naša kuća je mirisala na dom, na toplinu, na ljubav, na moj komad sreće. Postojalo je nepisano pravilo da se svi drugari skupljamo u avliji pored. A nijesmo se nikada dozivali preko mobitela i dogovarali gdje da se nađemo, jer znalo se da ako je jedno u avliji, onda su svi tamo. Tada nam cijelo naselje postane tijesno i čini nam se kao da smo glavni, da možemo zajedno osvojiti svijet. Iskreno da vam kažem, nekad mi se činilo da smo željeli da nema onih starijih koji nas čim padne mrak zovu u kuću. Jer koga je pojeo mrak pa da uradi nama nešto.

Pa mi ne bismo stigli ni da se sakrijemo od onog namrgođenog komšije koji nas je stalno jurio jer mu krademo trešnje. A već bi skoro bilo vrijeme tom mraku da dođe. Nego, kada smo kod tih komšija, stalno nas je grdila i ona nana kojoj bi uvijek kao namjerno naša lopta lomila vaze sa cvijećem, iako, pravo da vam kažem, to i nije bilo neko lijepo cvijeće. Poslije toga su nam na određeni period zabranili loptu pa smo se igrali lastišem. I nije nam smetalo to, ama ni najmanje. Nama je bilo bitno da smo u istoj avliji i da smo zajedno svi, pa makar i da sjedimo u krug i ćutimo.

Kada bi neko od drugara bio u kazni, morali bismo svi zajedno da zasijedamo i donesemo odluku kako našeg prijatelja izbaviti iz kazne i omekšati njegove roditelje da ga puste sa nama. Nerijetko smo se nudili i da svakog dana bacamo smeće, čistimo oko kuće, pomažemo šta god zatreba samo da puste našeg prijatelja sa nama. Mada, kada smo vidjeli da roditelji pristaju na te naše zahtjeve prestajali smo da nudimo pomoć. Jer smo onda više radili, a igrali se manje. E sada ću vam pričati o specijalitetima sa našeg menija. Taj meni ne bi mogao sastaviti ni najpoznatiji svjetski kuvar.

A bio je toliko dobar da nam ne bi bilo žao da prekinemo igru samo da bismo probali nešto sa tog menija. Sastojao se isključivo od vellikog komada hljeba, a u njemu je bilo ono što je Bog dao, bar tako su nam govorili ovi stariji kad bismo pitali od čega je. Ali nismo puno ni zapitkivali, nismo imali vremena, samo bismo jeli ono što je Bog dao. A dao je bio uvijek svega. I znate šta je bilo veće od tog komada hljeba? To je bila činjenica da se nije gledalo ko je spremio taj komad, da li je to bila jedna ili druga majka. Jer mi smo bili zajednička djeca, djeca iz jedne avlije, djeca svih roditelja iz naselja. I zato je tako bio ukusan taj komad hljeba, taj komad djetinjstva.

Nego, sada da se vratimo na onaj mrak što nas je tjerao u kuću. E on kada bi došao značilo bi da naša čarolija prestaje. Reći ću vam i da nismo smjeli da čekamo drugi poziv za u kuću, jer bi to značilo da je mama baš ljuta što se nismo odazvali odmah, pa bismo brzim korakom jurili ka svojim kućama. Onda bismo za laku noć popili mlijeko i išli da spavamo, osim ako je nedjelja, jer tada bismo poslije mlijeka išli na kupanje pa na spavanje. I spavali bismo brzo, samo što prije da svane. Jer smo znali da odmah tu iza ugla vreba jutro u kojem bi se čarolija budila ponovo. A to smo jutro baš voljeli svi. I to djetinjstvo smo voljeli svi.

Na kraju ću vam reći da se bojim da buduće generacije neće uništiti ni zemljotresi, ni poplave, ni virusi, već će ih uništiti to što su svoj komad djetinjstva prodali za četiri zida. Malo online zabave i mnogo zračenja i ekrana.