BAHOVIĆ: UČENICI IZ MANJIH SREDINA MOGU POSTIĆI VRHUNSKE REZULTATE UZ PRAVI RAD

U obrazovanju mladih talenata često se kriju priče koje pokreću i same nastavnike da daju više od sebe. Jedan od takvih entuzijasta je Anes Bahović, nastavnik njemačkog jezika, poznat po svojoj energiji i kreativnom pristupu nastavi. Njegov rad sa učenicima kroz osnovne škole „Rifat Burdžović – Tršo“ i „Goduša“ već donosi vidljive rezultate, kako u svakodnevnoj nastavi, tako i kroz učešće na takmičenjima.

Anes ističe da obrazovni sistem može biti mjesto gdje talenat cvjeta, ali da je za to potreban kontinuirani rad i prava podrška – kako nastavnika, tako i porodice. Njegova priča o odabiru profesije i radu sa talentovanim učenicima pokazuje koliko se strpljenja, discipline zahtijeva da se zaista doprinese razvoju mladih.

Na pitanje šta ga je privuklo izučavanju njemačkog jezika, Bahović se vraća u djetinjstvo i svoje prve korake u inostranstvu:

„Moje interesovanje za njemački jezik počelo je još od malih nogu. Kao dijete sam sa svojim roditeljima prvo kratko živio u Njemačkoj, a potom četiri i po godine u Luksemburgu. Kada su se moji roditelji odlučili da se vrate u Crnu Goru, nastavio sam školovanje u petom razredu u OŠ „Vukašin Radunović“ u Beranama. Ta škola je bila jedna od rijetkih u Beranama u kojoj se izučavao njemački jezik, a znanje koje sam već stekao tokom života u Njemačkoj i Luksemburgu pokazalo se vrlo korisnim. U sedmom razredu škola je dobila nove nastavnike iz Njemačke, gospođu i gospodina Švedes, koji su prepoznali talentovane učenike i omogućili im nastavu po posebnom programu. Za razliku od svojih vršnjaka koji su imali njemački jezik tri puta sedmično, mi talentovani učenici imali smo časove četiri puta sedmično i radili po programu za nadarenu djecu. Nakon završetka osnovne škole, odlučio sam da upišem Gimnaziju „Panto Mališić“ u Beranama, gdje sam nastavio izučavanje njemačkog jezika kod profesorice Karin Švedes po posebnom programu. Program je bio intenzivniji od standardnog, imali smo četiri časa sedmično, što mi je omogućilo da dodatno razvijem svoje jezičke vještine i produbim znanje iz njemačkog. 2009. godine, zahvaljujući mentorstvu profesorice Švedes, učestvovao sam u programu razmjene učenika u Vedelu kod Hamburga. Ta iskustva su mi jasno pokazala da želim da se bavim germanistikom, te sam donio odluku da studiram njemački jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Nikšiću. Takođe, 2015. godine, tokom studija, proveo sam ljetnji semestar na studijskom programu za njemački jezik kao strani jezik na Univerzitetu „Heinrich-Heine“ u Dizeldorfu, što mi je dodatno omogućilo da proširim svoje znanje i iskustvo u oblasti germanistike.“

Prvi susret sa podučavanjem mladih bio je, kako ističe, spoj odgovornosti i zadovoljstva:

„Kada sam dobio priliku da kroz obrazovni sistem podučavam mlade njemačkom jeziku, osjećao sam veliku odgovornost, ali i zadovoljstvo, jer sam imao priliku da znanje koje sam godinama sticao prenesem novim generacijama učenika. Posebno mi je bilo značajno što sam mogao doprinijeti širenju interesovanja za njemački jezik u sredinama gdje se on ranije nije izučavao. Naime, do 2019. godine u većini seoskih osnovnih škola na teritoriji Bijelog Polja djeca su pretežno učila ruski jezik kao drugi strani jezik. Međutim, vremenom su roditelji i učenici iskazali interesovanje da se u nastavni program uvede i njemački jezik. Prvi period rada nije bio jednostavan, jer sam morao da radim u više škola kako bih sakupio nedjeljnu normu časova, u jednom trenutku čak u četiri, a potom i u pet osnovnih škola. Ipak, upravo taj početni period pamtim kao veoma dragocjen, jer sam imao priliku da vidim koliko interesovanje za njemački jezik među učenicima može biti veliko kada im se pruži prilika da ga uče. To mi je dodatno potvrdilo da je moj izbor profesije bio ispravan i dalo mi motivaciju da nastavim da radim na popularizaciji njemačkog jezika među mladima. U razgovoru sa kolegama profesorima stranih jezika često se slažemo da dva časa stranog jezika na nedjeljnom nivou u osnovnim školama jednostavno nisu dovoljna da se razvijaju jezičke kompetencije kod djece, posebno kada je riječ o talentovanim učenicima koji pokazuju posebno interesovanje. Više časova omogućilo bi im da prodube znanje, razviju jezičku samostalnost i steknu dodatnu motivaciju za dalji rad. Smatram da bi Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija moglo razmotriti predlog o povećanju nedjeljne norme časova stranog jezika na tri, kako bi se kvalitet nastave dodatno unaprijedio i podržao razvoj talenata.“

Poseban trenutak u njegovom radu bio je mentorstvo učenice Sare Guberinić, koja je osvojila drugo mjesto na Državnom takmičenju:

„Učenica devetog razreda OŠ „Rifat Burdžović –Tršo“, Lozna, Sara Guberinić, osvojila je drugo mjesto na Državnom takmičenju iz njemačkog jezika. Ovaj rezultat svrstava je među najbolje mlade poznavaoce njemačkog jezika u Crnoj Gori i potvrđuje visok nivo jezičke kompetencije, ali i ozbiljan i kontinuiran pristup radu. Konkurencija na državnom nivou je izuzetno jaka, zbog čega ovaj rezultat ima posebnu vrijednost, posebno imajući u vidu da učenica dolazi iz jedne manje seoske škole na teritoriji Bijelog Polja. Sarin talenat i veliko interesovanje za njemački jezik uočio sam još u šestom razredu, kada smo započeli intenzivniji rad kroz dodatnu nastavu. Već tada se izdvajala svojom motivacijom, disciplinom i spremnošću da uloži dodatni trud kako bi unaprijedila svoje znanje. Ona je i ranije iskazivala izuzetan talenat za strane jezike, u sedmom razredu osvojila je prvo mjesto na međunarodnom takmičenju stranih jezika „Willkommen“. Taj uspjeh bio je snažna potvrda da se posvećen rad i ljubav prema jeziku uvijek isplate i dodatno nas je motivisao da nastavimo sa ozbiljnim pripremama za naredna takmičenja. Ovaj rezultat je prije svega plod zajedničkog rada, upornosti i kontinuiteta. Takođe želim da istaknem i zahvalnost kolegama i direktoru škole na podršci tokom intenzivnog perioda priprema. Kada danas pogledam na cijeli proces, najvažnija lekcija je da se talenat mora prepoznati na vrijeme, ali da bez kontinuiranog i fokusiranog rada, discipline i dobre saradnje između mentora i učenika, vrhunski rezultati nisu mogući. Vjerujem da je ovo samo jedan važan korak u Sarinom daljem obrazovnom i akademskom razvoju.“

Osobine koje mentor treba da ima prema Bahoviću su jasne i precizne:

„Smatram da je jedna od najvažnijih osobina koju mentor treba da ima u radu sa talentovanim učenicima sposobnost da prepozna potencijal i pravilno ga usmjeri. Talenat sam po sebi nije dovoljan ukoliko se ne razvija kroz kontinuiran rad, podršku i adekvatno vođenje. Jednako važni su strpljenje i fokusiranost, jer rad sa talentovanom djecom zahtijeva dodatnu pažnju, motivaciju i individualni pristup. Mentor treba da bude osoba koja će učeniku pomoći da razvije samopouzdanje, ali i da shvati da su trud, disciplina i upornost ključni za postizanje vrhunskih rezultata.“