AMERIKANKA KOJA SE ZALJUBILA U BIJELO POLJE: GRAD KOJI JE POSTAO NJEN DOM
U Bijelom Polju skoro godinu dana živi jedna Amerikanka čija je priča daleko više od volonterskog angažmana.
Kroz rad u školama, ali i svakodnevni život postala je dio lokalne zajednice Bijelo Polje.
Kako izgleda kada se neko iz drugog kraja svijeta istinski veže za jedan mali grad na sjeveru Crne Gore, a navikli smo da se mi vežemo za veliku Ameriku, otkriva Kara Ajers.
Kara Ajers je rođena je hiljadama kilometara daleko, u američkom Kanzasu. U Crnu Goru je došla u aprilu prošle godine kao volonterka mirovnog korpusa. Njena misija, kao i njenih kolega, je da doprinese zajednici u kojoj boravi, a u Bijelom Polju to radi kroz škole, pomažući učenicima zajedno sa profesorima da lakše i bolje savladaju engleski jezik. Ipak, ono što nije bilo u opisu zadatka, a desilo se spontano, jeste da se Kara zaljubila u Bijelo Polje, njegov način života i ljude. Toliko da je ovaj mali grad na sjeveru države postao njen drugi dom.
Nije znala šta je čeka u Bijelom Polju, ali već pri prvim susretima i pogledima oči u oči osjetila je konekciju sa ljudima. Prvih šest mjeseci živjela je u jednoj bijelopoljskoj porodici koju je osjećala kao svoju, a veliku podršku imala je i u koleginici profesorici Slavki Lakčević. Posebno ističe da se u Bijelom Polju osjećala sigurno i da je u tom osjećaju istinski uživala.
Za manje od godine dana naučila je dovoljno crnogorskog jezika da razumije i da se sporazumije, pa je svoje odgovore na pitanja željela da pruži upravo na crnogorskom.
Kara nije upoznala samo Bijelo Polje, već je istražila i gotovo cijelu Crnu Goru. Kaže da je upoznala njene ljepote, ali da je upravo hrana u ovoj zemlji na nju ostavila poseban utisak.
Izvor: TV E
Novinarka: Arnela Hajdarpašić

Povezani članci
BJELOPOLJCU PAVLU ILIĆU ZAHVALNICA POVODOM DANA ZAŠTITE I SPAŠAVANJA CRNE GORE
SARA RAKONJAC DRUGA NA KONKURSU “RUKE KOJE SU ME MILOVALE”
POZIV DUG 27 GODINA: LJUBAV ACA MARKOVIĆA I NJEGOVE SUPRUGE MILENE