AMELA BRZAĆ: PISMO ZA JAVNOST

AMELA BRZAĆ: PISMO ZA JAVNOST

Amela Brzać, supruga Seada Brzaća koji je osuđen za pokušaj ubistva sugrađanina Amila Kučevića redakciji VBP portala dostavila je pismo za javnost koje prenosimo integralno:

Poštovani, obraćam vam se kako bih otklonila neke nedoumice u vezi sa suđenjem i povodom pravosudne odluke Višeg suda u Bijelom Polju kojom je moj suprug Sead Brzać osuđen na 6 godina i 3 mjeseca zbog djela za koje nije dokazano da je počinio i uprkos ozbiljnim sumnjama u njegovu krivicu i jasnom kršenju principa ”in dubio pro reo” (u sumnji u korist optuženog). Tužilaštvu i sudstvu odgovara da javnost što manje zna o njihovom radu kako bi mogli donositi samovoljne presude, suprotno zakonu i pravdi, slijedeći princip ”kadija te tuži, kadija ti sudi” gdje suđenje postaje puka formalnost u korist tužilaštva, a ne pravičan proces zasnovan na dokazima.
ČINJENICE su sljedeće:

1. Oštećeni je u prvobitnom iskazu tužilaštvu tvrdio da ga je okrivljeni upucao. Međutim na glavnom pretresu pred sudom izjavio je da okrivljeni nije pucao. Njegovu izjavu potvrdili su i njegova sestra i zet, što dovodi u pitanje vjerodostojnost ranijeg iskaza.
2. Jedini materijalni dokaz koji tužilaštvo navodi jeste mješoviti otisak na bravi automobila oštećenog. Ovaj otisak ne dokazuje da je okrivljeni izvršio djelo koje mu se stavlja na teret, nego je detaljno objašnjeno da je nastao tako što je okrivljeni prišao vozilu da saopšti vozaču ne znajući ni ko je da će ulica biti prohodna ubrzo jer su majstori sa dizalicom postavljali kamere na kući, a da je zatim ugledao lice koje je ”krkljalo i nešto mumljalo” u vozilu.
   I okrivljeni i oštećeni su dali logično objašnjenje za prisustvo otiska.
3. Ne postoji nijedan drugi materijalni dokaz koji bi potvrdio da je okrivljeni izvršio krivično djelo. Nema balističkih dokaza, nema očevidaca, a ključni svjedok- Oštećeni – pred sudom je izjavio da okrivljeni nije pucao.
   Ovaj slučaj predstavlja ozbiljno kršenje načela ”in dubio pro reo”, jednog od temelja pravičnog suđenja. Prema ovom pravilu, za one koji ne poznaju tematiku, ako postoje ozbiljne sumnje u krivicu okrivljenog, SUD je DUŽAN donijeti odluku u njegovu korist. U ovom slučaju sud je izrekao osuđujuću presudu uprkos očiglednoj sumnji i nedostatku pouzdanih dokaza. Okrivljeni ne smije biti osuđen ako njegova krivica nije dokazana van svake razumne sumnje.
   ČINJENICA je da je isti sudija u dosadašnjim predmetima, čak i kada su postojali JASNI I NEOBORIVI dokazi – uključujući balistička vještačenja i svjedočenja očevidaca – donosio oslobađajuće presude ili izricao MINIMALNE KAZNE od 2 do 3 godine, i to čak i kada se radilo o višestrukim povratnicima sa ozbiljnim krivičnim djelima. Po kojem KRITERIJUMU se donose presude i zašto se u ovom slučaju sudilo po drugačijim aršinima?
   Neću komentarisati povezanost tužilaštva i predsjednika sudskog vijeća, ali ostavljam javnosti da sama zaključi o čemu se zapravo radi. Svi bi trebali da se zapitaju – Šta biste uradili da se vi ili neko vama blizak nađe u ovakvoj nepravednoj situaciji, gdje se presude donose bez jasnih dokaza, a pravo na pravično suđenje postaje puka formalnost?
   SREĆNI VAM BAJRAMSKI I VASKRŠNJI PRAZNICI, UZ ŽELJU DA IH PROVEDETE U MIRU, ZDRAVLJU I PORODIČNOJ SREĆI. NEKA OVI DANI DONESU VIŠE PRAVDE, RAZUMIJEVANJA I ZAJEDNIŠTVA MEĐU LJUDIMA, A SVIMA NAMA SNAGU DA SE BORIMO ZA ISTINU I PRAVEDNIJE DRUŠTVO.
   Amela Brzać