ALEKSANDRA OBRADOVIĆ PROFESORICA KOJA INSPIRIŠE GENERACIJE: OD BIJELOG POLJA DO BALKANSKE OLIMPIJADE

ALEKSANDRA OBRADOVIĆ PROFESORICA KOJA INSPIRIŠE GENERACIJE: OD BIJELOG POLJA DO BALKANSKE OLIMPIJADE

U učionici bjelopoljske Gimnazije „Miloje Dobrašinović“ svakodnevno se savladava odavno zacrtana misija – misija znanja, misija razumijevanja, uz pospješivanje istinske ljubav prema nauci.

Na čelu te borbe, u prvim redovima zajedno sa svojim koleginicama i kolegama, stoji profesorica Aleksandra Obradović, koja je svoju karijeru vezala za prenošenje znanja mladim ljudima. Inspirativan i vrlo respektabilan poduhvat.

Njeno ime nedavno se našlo i među onima koji su imali čast da predvode crnogorski tim na Balkanskoj matematičkoj olimpijadi – jednom od najprestižnijih okupljanja mladih matematičkih umova regiona.

„Odrasla sam u porodici gdje se puno učilo, čitalo, razgovaralo. Otac mi je bio profesor. Imala sam više opcija čime želim da se bavim. Moji roditelji su primijetili da imam sklonosti prema prirodnim i apstraktnim naukama. To je jedan od razloga zašto sam odabrala matematiku“, prisjeća se profesorica Obradović svojih početaka, kako ju je matematika privukla kao nauka.

A kada je stigla zvanična potvrda da će upravo ona biti dio nacionalnog tima koji vodi mlade matematičare na Balkanskoj olimpijadi, emocije su bile snažne i iskrene.

„Bila sam počastvovana, srećna zbog povjerenja koje mi je ukazano. To je veliko priznanje, ali i odgovornost i jedno veliko profesionalno iskustvo“, kaže ona, svjesna veličine zadatka koji je pred njom bio.

Pogled unazad budi niz dragocjenih uspomena, koje nisu vezane samo za rezultate i zadatke, već i za ljude, prijateljstva i inspirativne trenutke.

„BMO je jedno posebno iskustvo. To je prilika za upoznavanje vršnjaka iz drugih zemalja, razmjena ideja, sklapanje prijateljstava i puna intelektualnog izazova. Takođe, razmjena ideja sa kolegama drugih zemalja je od velike koristi za dalje prenošenje znanja učenicima“, ističe profesorica, pokazujući koliko joj je važno iskustvo koje nadilazi samo takmičenje.

U njenom pristupu mentorstvu jasno se vidi duboko razumijevanje potrebe da se talenat ne samo prepozna, već i njeguje sa pažnjom i slobodom: „Talentovana djeca često razmišljaju na neobične načine i potrebno im je dati tu slobodu. Ključna osobina je sposobnost da prepoznaš talentovane učenike. Mentor treba da bude podrška i vodič, a ne samo neko ko prenosi znanje“.

Zato ne čudi njeno jasno mišljenje o značaju takmičenja – domaćih i međunarodnih – za razvoj obrazovanja i mladih talenata u Crnoj Gori: „Takmičenja su podsticajni mehanizam za nadarenu djecu i dodatno ih motivišu da uče više od standardnog školskog gradiva. Na međunarodnom takmičenju takmičari stiču samopouzdanje, osjećaj pripadnosti zajednici gdje se cijeni znanje“, kaže profesorica Gimnazije.

I na kraju, kada je upitamo šta bi poručila roditeljima djece koja pokazuju sklonost prema matematici, njen odgovor je realan i pu razumijevanja: „Važno je da djeci pruže podršku, ali bez pritiska. Korisno je porazgovarati sa nastavnicima kako bi se napravio individualni plan za tog učenika i pohvaliti trud, a ne rezultat“, zaključuje Aleksandra Obradović, profesorica koja tokom školskog dana u učionici tiho mijenja živote i u zajedničkom zadatku postavlja temelje mudrije budućnosti.

*Sponzor teksta Komunalno Lim