AKCIZE POGODILE GRAĐANE: KO SNOSI ODGOVORNOST?

AKCIZE POGODILE GRAĐANE: KO SNOSI ODGOVORNOST?

Željko Đukić, predsjednik NVO MMNE o rastu cijena i fiskalnoj politici. Đukić je jednim jednostavnim primjerom objasnio da rast cijena nije slučajan, a uzrok su, kako kaže, povećane akcize.

„Građani Crne Gore danas plaćaju više nego ikada za osnovne životne namirnice, gorivo, duvan i alkohol. Nažalost, država puni budžet preko njihovih leđa, a standard opada.“

U posljednjih deset godina, prihodi od akciza porasli su sa 167,7 miliona eura u 2015. na čak 403,5 miliona eura u 2025. Kako kaže Đukić, ovaj rast nije slučajan – „Akcize su povećavane kako bi država nadoknadila izgubljene prihode, ali je cijenu toga platio narod.“

Zašto su cijene skočile?

„Ko god ode u supermarket, vidi drastičan rast cijena. Trgovci krive globalnu inflaciju, ali istina je da su akcize glavni uzrok poskupljenja.“

Gorivo, cigarete, alkohol, zaslađeni sokovi, pa čak i proizvodi od šećera i plastike sada su pod većim državnim nametima.

„Kada država poveća akcize, taj teret pada na građane. Više cijene goriva podižu troškove transporta, što dovodi do lančanog rasta cijena svih proizvoda.“

Jedan od najočiglednijih primjera je zaslađeni sokovi.

„Za jedan šleper od 25.000 litara sokova, akciza iznosi 6.250 €. Kada se na to doda PDV, država uzima čak 7.560 € po šleperu. To je direktno poskupljenje od 40%. Ako dodamo troškove proizvodnje i distribucije, potrošači na kraju plaćaju gotovo dvostruko više nego ranije.“

Sličan trend vidimo kod duvanskih proizvoda.

„U 2020. akciza na 1.000 cigareta bila je 33,5 €, a sada iznosi 53,5 €. Kada cijene porastu do te mjere, crno tržište postaje unosnija opcija, a država na kraju može izgubiti više nego što dobija.“

“Evropa sad” – ko je platio povećanje plata?

Program “Evropa sad 1 i 2” povećao je zarade, ali prema Đukiću, to nije donijelo stvarno poboljšanje standarda.

„Da, građani su dobili veće plate, ali su istovremeno morali da plaćaju mnogo više za osnovne proizvode. Država je smanjila doprinose na zarade, ali je kroz akcize uzela taj novac nazad. U suštini, narod je sam finansirao svoje povećanje plata.“

Kako kaže, situacija je posebno teška za građane sa nižim primanjima.

„Radnici koji su prije reformi primali 450 €, sada imaju 700 €. Na papiru to izgleda odlično, ali kada vide da za isti novac kupuju manje nego prije, shvate da realno nisu ništa dobili. Sve im je skuplje – hrana, gorivo, komunalije.“

Bojkot marketa: trgovci ili država?

Nedavno su građani organizovali bojkot velikih marketa, smatrajući da su trgovački lanci neopravdano podigli cijene.

„Trgovci jesu povećali marže, ali ključni razlog poskupljenja su veće akcize. Vlada je ta koja je kroz poreze i namete uticala na rast cijena.“

Prema njegovim riječima, bojkot može donijeti kratkoročne rezultate, ali dugoročno rješenje leži u promjeni fiskalne politike i strožoj kontroli tržišta.

„Ljudi su ogorčeni i žele nekako da pokažu svoje nezadovoljstvo. Ali, čak i ako marketi snize cijene pojedinih proizvoda, to neće riješiti osnovni problem – a to su visoke akcize.“

Ko snosi odgovornost?

Dok država bilježi veće prihode, građani osjećaju posljedice.

„Ljudi sve više troše na osnovne potrepštine, dok im realna kupovna moć opada. Povećane akcize pogoduju crnom tržištu – više cijene znače više krijumčarenja cigareta i alkohola. Na kraju, narod opet gubi.“

Prema njegovim riječima, dugoročne posljedice fiskalne politike mogu biti ozbiljne.

„Ako vlast ne pronađe balans između fiskalne discipline i zaštite standarda građana, cijene će i dalje rasti. To će dovesti do još većih ekonomskih razlika – dok će jedni imati stabilna primanja, drugi će se boriti da prežive od mjeseca do mjeseca.“

Za kraj, Đukić postavlja ključno pitanje:

„Da li su građani Crne Gore zapravo platili cijenu fiskalnih reformi?“