Vijesti iz Bijelog Polja

Građani su nam na prvom mjestu!

NAREDNE GODINE SLAVE STOGODIŠNJICU: BOGAT ISTORIJAT FK “JEDINSTVO”

Fudbalski klub „Jedinstvo“ osnovan je daleke 1922. godine pod nazivom „Sloga“

Davne 1916. godine fudbalsku loptu u Bijelo Polje prvi su donijeli austrougarski vojnici koji su, boraveći u kući čuvenog književnika Rista Ratkovića, na Latinskom groblju gdje se nalazi zaravan u slobodnom vremenu igrali fudbal. Mještani su brzo zavoljeli ovaj sport pa su i sami počeli da oponašaju ono što su viđeli od vojnika na Latinskom groblju.

Negdje 1922. godine u Bijelo Polje prvu loptu donio je Komnen – Komo Jurišević a odmah zatim formirao se fudbalski klub „Sloga“. Prikupljena su sredstva za nabavku lopte, nabavljena je i neka vrsta sportske opreme, a na omiljenom izletištu Bjelopoljaca Ribniku napravljeno je igralište. Pored Komnena Juriševića u formiranju kluba i njegovom pokretanju učestvovali su Simo Basekić, Toma Lilić, Redžo Nišić, Abdulah Dobardžić, Risto Ratković, Hamo Nišić, Andro Stanić, Krsto Ratković i drugi. U radu i organizaciji „Sloge“ aktivnog učešća imali su i bogati trgovci i zanatlije iz Bijelog Polja , kao što su Tomaš Vujisić, Simo Jovančević, Ilija Dragović i mnogi drugi.

Nedugo po osnivanju „Sloga“ je dobila i gradske rivale kao što su „Podmladak“, „Gajiret“, „Njegoš“, „Slavija“, „Radnički“, „Lovćen“, „Sloga“ u Tomaševu i drugi.

Svi ovi klubovi u Bijelom Polju, međutim, počeli su polako da se gase, pa je na inicijativu Rifata Burdžovića – Trša 1933. godine, osnovan Fudbalski klub „Jedinstvo“ koji je nastao fusijom predhodnih klubova.

Sve do 1941. godine „Jedinstvo“ je imalo veoma plodnu aktivnost, a igralo se protiv klubova iz Pljevalja, Berana, Sjenice, Priboja, Mojkovca i drugih mjesta. U tom periodu u klubu su bili istaknuti revolucionari kao što su: Rifat Burdžović, Dušan Basekić, Miljan Ašanin, Mile Vojvodić, Branko i Pavle Popović, Rade Vojinović, Joško Jeftić i drugi. U toku Drugog svjetskog rata čak 43 fudbalera „Jedinstva“ dali su svoje živote za domovinu, a Rifat Burdžović Tršo proglašen je za narodnog heroja.

Odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata pristupilo se obnovi fudbalskog kluba a to je uradila grupa predratnih fudbalera na čelu sa Aleksandrom – Acom Basekićem. U znak pažnje i poštovanja prema imenu i djelu Rifata Burdžovića klub je dobio ime „Tršo“. Pod ovim imenom fudbalski klub iz Bijelog Polja takmičio se četiri godine i postizao zapažene rezultate, a učestvovao je u kvalifikacijama za ulazak u Republičku ligu Crne Gore. Boje kluba u tom periodu branili su: Aleksandar Basekić, Dragan Popović, Husein Dobardžić, Toma Sretković, Džavid Lamežević, Smajo Mekić, Suljo Dervović, Mustafa Međedović, Jovo Ratković, Mustafa Idrizović, Džemal Dobardžić, Milutin Ilić, Aljo Suljević, Halil Kučević, Mustafa Memić, Bećir Dizdarević i drugi.

Toma Sretković dobio je priznanje za najboljeg bjelopoljskog fudbalera svih vremena. Toma je odigrao na stotine utakmica a bio je poznat kao strah i trepet svih golmana koji su se našli na meti njegovog šuta.

  1. godine klub mijenja ime u „Bratstvo“. Pod tim imenom je postigao zapažen rezultat 1952. godine, kada je postao član Crnogorske fudbalske lige, a godinu dana kasnije i član Druge zone „B“ grupa sa statusom savezne lige, kada se takmičio sa klubovima iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Na skupštini kluba u avgustu 1954. godine, radi podsjećanja na predratne generacije fudbalera odlučeno je da se klubu, poslije dugog vremena vrati izvorno ime „Jedinstvo“, koje ovaj klub i danas nosi.

U periodu do 1964. godine bjelopoljski tim ima zapažene rezultate i u prvenstvu i u kupu Jugoslavije, a tri godine se takmičio u drugoj ligi. U tom periodu za ovaj klub igrali su: Branislav Knežević, Mithad Muzurović, Milić Slović, Mehmed Stanić, Nikola Drobnjak, Božidar Ljujić, Radonja Zeković, Slobodan Tošković, Miodrag Radović, Slobodan Ivanović, Risto Šćepanović, Žika Spahić, Dražeslav Radović, Božidar Čarapić, Milorad Kljajević, Ljubiša Korać, Momo Dulović, Mihailo Načić, Aleksandar i Vojo Kljajević i mnogi drugi.

U sezoni 1960 – 1961. Bjelopoljci su bili pobjednici Kupa Crne Gore. Sljedeće godine ponovo osvajaju pehar za Kup naše Republike, ali ih iz daljih takmičenja za kup Jugoslavije eliminiše nikšićka „Sutjeska“ koja je u Bijelom Polju pobijedila sa 1:0. Međutim, Jedinstvo nastavlja sa uspješnim nastupima i poslije sedam godina takmičenja u republičkoj ligi, postaje član Druge lige – grupa Jug. To je period kada za ovaj klub igraju: Obrad Drobnjak, Ljubomir Popović, Jusuf Kasumović, Velimir Femić, Slobodan Ivanović, Branislav Knežević, Radonja Zeković, Rešad Muzurović, Besim Idrizović i Miodrag Kruščić.

Godina 1972. ostaće posebnim slovima upisana u istoriji „Jedinstva“ jer je tada za svoj jubilej – 50 godina od osnivanja, ovaj kolektiv, ukazom Predsjednika Republike Josipa Broza Tita odlikovan sa „Ordenom bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem“.

Mnogi smatraju da je na kraju minulog vijeka pod vođstvom trenera Stojana – Njanja Ivezića, postignut najveći uspjeh u istoriji kluba kada se bjelopoljski tim takmičio u jedinstvenoj Drugoj ligi. Tim su tada sačinjavali: Žarko Lučić, Dejan Manjevčić, Danijel Purković, Radovan Đukić, Esad Kuhinja, Dražen Dukić, Nikola Bolić, Milutin Stešević, Zoran Nešević, Fabrudin Ramović, Senad Drndar.

Ono čime se posebno „Jedinstvo“, a i Bjelopoljci, mogu pohvaliti jesu uspjesi njihovih mlađih kategorija. Naime, 1987. godine pioniri „Jedinstva“ pobjednici su Kupa Jugoslavije, a naredne godine istu titulu osvojili su i kadeti „Jedinstva“.

Iz ovog kluba ponikla su i dva reprezentativca Jugoslavije i to Branislav i Anto Drobnjak, zatim Rade Vukotić i Rade Đalović, kadetski i omladinski reprezentativci naše zemlje, a Rade Vukotić je bio i učesnik prvog Svjetskog prvenstva za kadete u Francuskoj 1998. godine.

Konačno, poslije osam decenija, 2004. godine, „Jedinstvo“ je uspjelo da ostvari ono što mnoge generacije prije toga nijesu uspjele – da se nađe u našem najelitnijem fudbalskom društvu. Istina, Bjelopoljci su u ovom rangu takmičenja ostali samo jednu sezonu, ali to je još više uticalo da fudbal bude najpopularni sport u Bijelom polju.

  1. godine FK „Jedinstvo“ se plasiralo u Pvu ligu Crne Gore savladavši “Dečić“, u revanš utakmici baraža sa 2:0. FK „Jedinstvo“ je u Prvoj ligi ostalo samo jednu sezonu.
  2. godine fudbalski klub „Jedinstvo“ ostvarilo je plasman u Prvu crnogorsku ligu, savladavši ekipu Berana sa 6:0, u 30 kolu Druge crnogorske lige. Ovaj uspjeh Jedinstvo je ostvarilo tri kola prije završetka sezone.

Predsjednici FK „Jedinstvo“ tokom njegovog postojanja bili su: Ilija Dragović, Tomaš Vujisić, Tihomir Popović, Cveto Čolić, Dušan Korać, Vojo Lješnjak, Rifat Burdžović Tršo, Milorad Slomolović, Božidar Čović, Ivo Rahović, Miljan Ašanin, Klikovac Milan, Drago Karličić, Milovan Rabrenović, Ethem Kavazovic, Sakib Dobardžić, Redžo Gušmirović, Ljubo Knežević, Vujo Golubovič, Mirčeta Žurić, Blagoje Lučić, Mile Dedejić, Slobodan Ivanović, Zoran Smolović, Slobodan Vukojičić, Refik Bojadžić, Zoran Lazović, Milorad Rmandić, Mijo Kljajević, Džemal Ljušković, Rafet Trubljanin, Radovan Obradović i Nermin Bećirović.