DUJO I MIJO MUJOVIĆ: BLIZANCI KOJE NI RODITELJI NIJESU RAZLIKOVALI, A DANAS IH MIJEŠAJU I GOTOVO SVI GRAĐANI

Blizanci Dujo i Mijo Mujović cijeli su život proveli jedan uz drugog, zajedno su išli u školu, vojsku i na fakultet, dijelili klupu i sobu. Još od rođenja Dujo i Mijo Mujović navikli su da ih ljudi ne razlikuju.

Kao mali, nisu ih miješali samo drugi. Dešavalo se da ih pomiješaju i roditelji. Zato su im, dok su bili djeca, na ruke vezivali konce različitih boja samo da bi znali ko je ko.

Kako su odrastali, dvojica braće gotovo da nijesu znala za razdvajanje. Ista škola, iste klupe, vojska, isti fakultet… Profesori su ih često miješali, a blizanci su, priznaju, umjeli tu sličnost i da iskoriste.

„Znali smo nekad i jedan za drugog da odgovaramo“, pričaju kroz osmijeh.

Danas su odrasli ljudi, imaju svoje porodice i djecu, ali jedna stvar se nije promijenila – njihova nevjerovatna povezanost.

I dalje ih ljudi često zamijene. Samo što su danas situacije još zanimljivije.

„Dešava se da pacijent dođe i kaže: ‘Otkud ti sad u domu zdravlja, a sinoć si mi život spasio u Hitnoj?’“, pričaju Dujo i Mijo.

Nerijetko, kažu, pacijenti ostanu zbunjeni ali i ne shvate da su razgovarali sa dvojicom različitih ljudi.

Odrastali su u velikoj porodici, njih trojica braće i tri sestre. Ipak, Dujo i Mijo kažu da su od svih najviše bili upućeni jedan na drugog.

Njihova povezanost teško se može objasniti nekome ko nije odrastao sa blizancem. Razumiju se i bez riječi. Dovoljni su pogled ili kratka reakcija da onaj drugi zna šta misli.

Jedan spašava živote u Hitnoj, drugi je omiljen među mališanima. Iako su po profesiji obojica vezani za medicinu, njihovi putevi unutar zdravstvenog sistema su različiti.

Mijo radi kao medicinski tehničar u Hitnoj pomoći. Za godine rada nagledao se raznih situacija, ali posebno pamti situacije u kojima je pomoć morala da stigne u najneobičnijim okolnostima. Tokom karijere porodio je više od deset žena i to ne u porodilištu, već u automobilu, liftu, kući i na mjestima gdje se život odlučio baš u tom trenutku.

Za Mija je to samo dio odgovornosti koji ga činu srećnim.

Dujo je, sa druge strane, posebno prepoznat među najmlađim pacijentima. Radi sa djecom i daje vakcine, a njegov pristup mališanima ostavio je trag kod mnogih od njih.

Osmijeh, lijepa riječ i strpljenje često su, kaže, najbolji način da dijete pobijedi strah od igle.

Iako bi se neko, nakon godina provedenih u zdravstvu i rada u teškim uslovima, zapitao da li bi izabrali nešto drugo, odgovor dvojice braće je isti – ne bi mijenjali svoj poziv.

Vole medicinu i svom poslu su veoma posvećeni, ali smatraju da bi društvo trebalo više da cijeni ljude koji svakodnevno rade u zdravstvu.

Rad u zdravstvu, kažu, često znači da nema praznika, vikenda i posebnog vremena za porodicu. Odgovornost je velika, a zarade, smatraju, ne prate uvijek težinu posla koji obavljaju.

Dujo i Mijo Mujović – dvojica braće, dvojica medicinskih radnika i dva gotovo ista lica koja, uprkos godinama, još uvijek mnogima izgledaju kao jedna osoba.

Koliko god ih ljudi miješali, njih dvojica se međusobno nikada nijesu mogli zamijeniti.

*Sponzor teksta Merkator