SOFTIĆ: SA PETORO DJECE ŽIVIMO OD POLJOPRIVREDE, ALI ZAJEDNIČKI ODMOR JE NEMOGUĆ

Tridesetdevetogodišnji Ermin Softić iz Sušice nastavio je porodičnu tradiciju proizvodnje mesa i suhomesnatih proizvoda. Sa suprugom, majkom i petoro djece živi od poljoprivrede, a proizvode plasira širom Crne Gore i u zemlje zapadne Evrope.

Dok mnogi mladi napuštaju sela u potrazi za boljim životom, tridesetdevetogodišnji Ermin Softić iz Sušice odlučio je da ostane na svom imanju i nastavi posao koji su započeli njegovi roditelji. Danas zajedno sa majkom, suprugom i petoro djece živi isključivo od poljoprivrede i proizvodnje domaćih suhomesnatih proizvoda.

Kaže da odluka da ostane na selu nije bila slučajna.

„Nije samo jedan razlog da bih ostao na selu. Jedan razlog je zato što su mi stari bili tu, oni su počeli taj dom, tu tradiciju, onda sam ja to nastavio. Ovako sam svoj na svome, svoj sam gazda. Kad počnem dan, počeo sam ga, kad ga završim, završio sam ga. Niko ne može da mi kaže zbog čega ga nisi ostavio ovo ili zbog čega ga nisi odradio. Ako mi ostane danas posla da ne završim, može da se završi sjutra. Mi ujutru počinjemo u sedam sati i radimo do uveče”, navodi Softić.

Na svom gazdinstvu proizvodi različite mesne prerađevine, a ističe da tržište prepoznaje domaći kvalitet.

,,Proizvodim sudžuk, kulen, pršut, mljeveno meso, sirovo meso, zavisi šta ko traži. Prodajom sam dosta zadovoljan”, dodaje on.

Ističe da je porodični rad ključ opstanka njihovog domaćinstva.

„Imam petoro djece, supruga, majka i ja, tu smo koji živimo i radimo. Većinom svi zajedno radimo, svako ima svoj posao, ali pristignemo u pomoć jedan drugom, ne gledamo koja je vrsta posla u pitanju”, ističe Ermin.

Softić kaže da je godinama stekao stalne kupce i ostvario saradnju sa restoranima, a smatra da je kvalitet najbolja preporuka.

„Imam svoje mušterije, imam restorane kojima dajem proizvode, tako da sam upoznao dosta ljudi, a u svemu tome je bitan kvalitet. Ako imaš dobar kvalitet, onda nemaš problema za prodaju.”

Njegovi proizvodi ne završavaju samo na domaćem tržištu.

„U zimskom periodu dosta tih mesnih proizvoda koje proizvedem šaljem i vani, u dijasporu Luksemburg, Njemačku, Francusku i tako dalje.”

lako posao donosi sigurnu egzistenciju, cijela porodica za to plaća određenu cijenu – slobodnog vremena gotovo da nema.

„A odmore, Boga mi, tu imamo malo vremena. Mislim, porodično da odemo, to je neizvodljivo, to je nemoguće. Da ode supruga ili odem ja, može, ali oboje sa porodicom, sa djecom, to je vrlo teško”.

Govoreći o budućnosti sela, Softić poručuje da mladi ne bi trebalo olako da odlaze u inostranstvo.

„Jesam među mlađim poljoprivrednicima u selu. Ima dosta starijih, a dosta mladih je otišlo, što se kaže, za kruhom. Mislim da taj kruh mogu i ovdje da zarade, možda čak i puno lakše. Vidio sam kako je po svijetu, vidio sam kako je na Zapadu. Radi se puno više, a mislim da se puno manje para nego što bismo mi ovdje zaradili. Da mi ovdje radimo kao što se radi tamo, imali bismo puno više.”

Za Ermina Softića ostanak na selu nije samo način da obezbijedi egzistenciju porodici, već i nastavak tradicije koju su započeli njegovi roditelji. Uprkos dugim radnim danima i odricanjima, kaže da se od kvalitetne domaće proizvodnje može pristojno živjeti, a najbolja potvrda za to su brojni kupci koji se njegovim proizvodima iz godine u godinu vraćaju.

*Ovaj medijski sadržaj kreiran je kroz finansijsku podršku podfonda za dnevne i nedeljne štampane medije i internetske publikacije Ministarstva kulture i medija Crne Gore.