TRIKOVI I MANIPULACIJE NA POLICAMA TRGOVINA: MANJE U PAKOVANJU, VIŠE NA RAČUNU

Cijene namirnica u Crnoj Gori rastu, a proizvodi se neprimjetno smanjuju – fenomen šrinkflacije prolazi ispod radara, a razlika se vidi tek na računu po kilogramu ili litru.

Potrošač najčešće ne primijeti da je pakovanje isto, a sadržaj manji i upravo tu šrinkflacija prolazi najlakše, upozorio je za Pobjedu nacionalni ekspert za zaštitu potrošača iz Instituta ekonomskih nauka dr Jovo Rabrenović.

Šrinkflacija je ekonomski pojam koji opisuje situaciju u kojoj se smanjuje veličina ili količina proizvoda, dok cijena ostaje ista ili čak raste.

Rabrenović je Pobjedi kazao da u vrijeme kada cijene u Crnoj Gori i dalje rastu, a eurozona bilježi inflaciju od 2,6 odsto, jedina prava odbrana potrošača jeste da gleda koliko zaista plaća po kilogramu, litru ili komadu.

– Šrinkflacija nije uvijek nezakonita, ali jeste ozbiljan test tržišne transparentnosti. Za potrošača je ključno ne samo koliko proizvod košta, već koliko stvarno dobija za taj novac. Potrošač u prodavnici često ne pamti tačnu gramažu proizvoda koji redovno kupuje. Pamti oblik ambalaže, boju pakovanja, mjesto na polici i približnu cijenu – ističe Rabrenović.

Smatra da upravo tu nastaje prostor za pojavu koja se sve češće pominje u evropskoj raspravi o troškovima života: pakovanje izgleda poznato, cijena ostaje ista ili raste, ali je količina manja.

– Za potrošača to znači rast cijene po jedinici mjere, iako na prvi pogled i ne mora izgledati kao klasično poskupljenje – upozorio je Rabrenović.

Sagovornik je ukazao da je korisno razlikovati nekoliko pojmova koji se u ovoj raspravi često miješaju.

– Inflacija znači opšti rast cijena robe i usluga. Šrinkflacija znači da potrošač za isti ili veći iznos dobija manje. Skimpflacija se odnosi na smanjenje kvaliteta ili sastava, bez nužnog smanjenja cijene. Maržflacija je pojam koji se koristi u raspravama o tome da li rast profitnih marži doprinosi poskupljenjima, ali takva tvrdnja traži ozbiljnu sektorsku analizu i ne može se izvoditi iz pojedinačnih slučajeva. Evropski kontekst pokazuje zašto je ova tema važna čak i kada se ukupna inflacija smiruje – pojasnio je on.

Ističe, takođe, da niža stopa inflacije ne znači da su cijene pale, već samo da rastu sporije nego ranije.

– Potrošači zato mogu i dalje osjećati pritisak na kućni budžet, posebno kod proizvoda koji se svakodnevno kupuju – kazao je on.

Dao je i poređenje – Francuska je ponudila primjer mjere zasnovane na transparentnosti, a ne na zabrani.

Od 1. jula 2024. u velikim prodajnim objektima pretežno prehrambene maloprodaje, površine veće od 400 kvadratnih metara, uvedena je obaveza informisanja potrošača kada se kod određenih prethodno upakovanih proizvoda smanji količina, a poveća cijena po jedinici mjere.

Rabrenović kaže da to obavještenje mora biti vidljivo tokom prva dva mjeseca prodaje u smanjenoj količini.

– To nije kontrola cijena niti zabrana šrinkflacije, to je zahtjev da potrošač jasno vidi što se promijenilo – istakao je on.

Kako je objasnio, Crna Gora ima svoj inflatorni kontekst, ali nema javno dostupnu sistematsku evidenciju o obimu šrinkflacije.

– Prema Monstatu, potrošačke cijene u martu 2026. bile su više za 0,8 odsto nego u februaru, a u odnosu na mart prethodne godine više za 3,1 odsto. Grupa „hrana i bezalkoholna pića“ porasla je 0,4 odsto mjesečno i 2,8 odsto godišnje. Ti podaci govore o inflatornom okruženju, ali sami po sebi ne dokazuju šrinkflaciju. Crna Gora ne može biti posmatrana kao tržište izolovano od ovog rizika – ističe Rabrenović.

On kaže da zbog malog tržišta uvozne zavisnosti i osjetljivosti građana na cijene osnovnih proizvoda, šrinkflaciju treba uzimati kao realan potrošački rizik.

On objašnjava da se potrošački signali posebno vezuju za kategorije kao što su konditorski proizvodi, grickalice, koštunjavo voće, sredstva za higijenu i kućna hemija, ali bez sistematskog poređenja starih i novih deklaracija, cijena i jediničnih cijena, to ostaje signal, ne dokaz opšte raširenosti.

– Da bi se sa sigurnošću govorilo o šrinkflaciji, nije dovoljno znati da su cijene porasle.

Potrebno je pratiti iste proizvode kroz vrijeme: gramažu ili zapreminu, cijenu pakovanja, cijenu po kilogramu ili litru i promjene ambalaže. Bez takve baze podataka, javna rasprava lako sklizne u paušalne ocjene, a to nije korisno ni za potrošače, ni za trgovce, ni za institucije – naglasio je Rabrenović.

Crnoj Gori, kako je dodao, ne treba kampanja optuživanja, već metodološki monitoring.

– Pilot-projekat koji bi obuhvatio 50 do 100 najčešće kupovanih proizvoda i pratio njihovu cijenu, količinu i jediničnu cijenu tokom dužeg perioda pokazao bi da li se radi o izolovanim slučajevima, tržišnom trendu ili pojavi koja zahtijeva posebnu regulatornu pažnju – smatra Rabrenović.

Ponavlja da šrinkflacija sama po sebi ne mora biti nezakonita ako je količina tačno označena, deklaracija jasna, cijena po jedinici mjere pravilno istaknuta i potrošač nije doveden u zabludu.

– Problem nastaje kada je bitna informacija nejasna, teško uočljiva ili predstavljena na način koji potrošaču otežava informisanu odluku. U evropskom pravnom okviru posebno su relevantna pravila o isticanju cijene po jedinici mjere i pravila o zabrani nepoštenih poslovnih praksi – rekao je Rabrenović.

U Crnoj Gori, kako ističe, odgovor treba tražiti u važećim propisima o zaštiti potrošača i obavezi jasnog informisanja.

– Odgovornost nije na jednoj adresi. Proizvođači i dobavljači odlučuju o količini, sastavu i pakovanju. Trgovci su odgovorni za jasno isticanje cijene i cijene po jedinici mjere. Nadležne institucije i inspekcije treba da obezbijede da pravila budu jasna, primjenjiva i jednaka za sve učesnike na tržištu – upozorio je Rabrenović.

On smatra da je za potrošača najvažnije da ne gleda samo cijenu pakovanja.

– Prava informacija je cijena po kilogramu, litru ili komadu. Tek tada se vidi da li se promijenio odnos između cijene i količine.

Šrinkflacija nije tema za paniku, ali jeste tema za ozbiljno praćenje. Pravo potrošača da zna koliko stvarno dobija za svoj novac nije tehnički detalj. To je pitanje tržišne transparentnosti i fer odnosa između svih učesnika na tržištu – kazao je on.

Na pitanje kako potrošač može prepoznati šrinkflaciju, Rabrenović odgovara:

– Gledajte cijenu po kilogramu, litru ili komadu, ne samo cijenu pakovanja. Pratite gramažu ili zapreminu kod proizvoda koje redovno kupujete. Ne oslanjajte se na izgled ambalaže, jer pakovanje može ostati slično uz manju količinu. Kod akcija provjerite da li je snižena cijena zaista povoljnija po jedinici mjere. Ako primijetite promjenu, fotografišite deklaraciju i cijenu i sačuvajte račun.

Izvor: Pobjeda