U Kliničkom centru Crne Gore je obavljena eksplantacija organa sa moždano mrtvog pacijenta u koordinaciji sa međunarodnom mrežom Eurotransplant – treća takva u istoriji crnogorske medicine. Srce je transportovano u Hrvatsku, dok su jetra i oba bubrega preuzeta od strane dva transplantacijska tima iz Njemačke i pripremljena za pacijente kojima su bili neophodni.
U realizaciji procesa učestvovali su specijalizovani transplantacioni timovi iz više evropskih zemalja, što je, kako je ocijenjeno iz Ministarstva zdravlja, još jednom potvrdilo snagu međunarodne saradnje i međusobnog povjerenja zdravstvenih institucija koje dijele zajedničku misiju, spašavanje ljudskih života.
Crna Gora od 2018. godine ima potpisan alokacijski ugovor sa Eurotransplantom, neprofitnom organizacijom za razmjenu organa između Njemačke, Austrije, Mađarske, Luksemburga, Holandije, Hrvatske, Slovenije i Belgije. Saradnja se zasniva na principu reciprociteta: zemlja koja ustupa organe ima pravo da zauzvrat dobije organ za svog pacijenta. Do sada su u Crnoj Gori realizovana ukupno dva kadaverična donora.
Prvom eksplantacijom, u decembru 2013, odmah po učlanjenju Crne Gore u Eurotransplant, bubrezi su alocirani pacijentima u KCCG-u, dok su srce i jetra transportovani u Ljubljanu i Zagreb.
Drugom, u septembru 2018, eksplantirano je pet organa srce, pluća, jetra i oba bubrega, uz učešće tridesetak crnogorskih ljekara i timova iz Njemačke i Švajcarske, a organi su alocirani prema principima Eurotransplanta.
Ipak, eksperti ponavljaju – da bi se ugovor u potpunosti primijenio, ključno je razvijanje sopstvenog kadaveričnog programa transplantacije.
U cilju oživljavanja tog programa, 2025. godina donijela je niz prvih u istoriji transplantacione medicine u Crnoj Gori. U februaru su ljekari KCCG-a obavili prvu transplantaciju matičnih ćelija u istoriji države, do kraja godine obavljeno ih je deset.
U martu je uslijedila prva transplantacija bubrega od živog srodnog donora u KCCG-u, u saradnji sa VMA Srbije.
Crna Gora nastavlja i da upućuje pacijente u inostranstvo: od uspostavljanja saradnje sredinom 2024. sa centrom u Minsku, u Bjelorusiju je upućeno 15 pacijenata, od kojih je 13 uspješno operisano, dok još 18 čeka poziv.
Uspostavljena je i saradnja s londonskom bolnicom „Great Ormond Street“ za dječje pacijente, a četvoro je upućeno u Tursku radi transplantacije dijela jetre.
Ključna prepreka razvoju kadaveričnog programa ostaje nedostatak kulture donorstva. Crna Gora, zemlja od oko 620.000 stanovnika, broji svega oko 150 izdatih donorskih kartica, jednu na svakih 4.130 stanovnika.
Za poređenje, Španija, koja prema podacima objavljenim u medicinskom časopisu The Lancet bilježi najvišu stopu donora organa u svijetu 33 godine zaredom, 2024. godine zabilježila je 52,6 stvarnih donora na milion stanovnika.
Španija primjenjuje sistem pretpostavljenog pristanka, prema kome je donor svako ko se za života nije izričito usprotivio doniranju organa, zakonski okvir kakav Crna Gora još nema.
Upravo to podizanje svijesti građana se ističe kao preduslov za razvoj programa: donorsku karticu građani mogu dobiti kod svog izabranog doktora po jednostavnoj proceduri.
Ministarstvo zdravlja istaklo je da ovaj medicinski poduhvat potvrđuje sposobnost zdravstvenog sistema da odgovori i na najosjetljivije izazove savremene medicine, te uputilo zahvalnost porodici preminulog donora koja je, u trenucima izuzetno teškog ličnog gubitka, pokazala izuzetnu humanost i odgovornost prema zajednici dajući saglasnost za donaciju organa.
Njihova odluka, kako se navodi, „nadilazi ličnu tragediju i postaje nada za druge“.
Donorstvo organa, poručuje Ministarstvo, nije samo medicinski čin, već duboko etička i društveno odgovorna odluka koja ima moć da produži i unaprijedi više života.
Najavljeno je da će Ministarstvo nastaviti da snažno podržava razvoj transplantacionog programa, unapređenje međunarodne saradnje i podizanje svijesti građana o značaju donorstva organa.
Zakon o uzimanju i presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja, koji je Skupština Crne Gore usvojila u junu 2025. godine, propisuje da svaki punoljetni i poslovno sposobni građanin može potpisati donorsku karticu kod izabranog doktora, kojom daje saglasnost da se njegovi organi uzmu u slučaju moždane smrti. Ta saglasnost se u svakom trenutku može opozvati.
Međutim, bez obzira na to da li preminulo lice jeste ili nije za života potpisalo donorsku karticu, bolnički koordinator obavezan je da kontaktira užu porodicu.
Porodici se daje razuman rok da potvrdi ili odbije saglasnost – s tim da taj rok ne smije ugroziti mogućnost uzimanja i bezbjednost organa.
O svim radnjama koordinator sačinjava zabilješku koja se čuva u medicinskoj dokumentaciji.
Zakon, dakle, ne štiti volju donora od porodičnog veta — čak i kad je građanin za života izričito pristao na donaciju, porodica ima pravo da to ospori.
To je ključna razlika u odnosu na sisteme poput španskog, gdje institucije aktivno štite prethodno izraženu volju preminulog.
Izvor: Pobjeda

Povezani članci
STRANA VOZILA MORAĆE DA SE PRIJAVE 24 SATA PRIJE ULASKA I IZLASKA IZ CRNE GORE
GUŽVE NA GRANIČNOM PRELAZU BIJELO POLJE – GOSTUN
BERANSKI AERODROM POSTAJE FESTIVALSKI CENTAR REGIONA: STIŽU NUCCI, BRESKVICA I SVJETSKI POZNATI DJ TUJAMO NA THUNDER FEST