Vijesti iz Bijelog Polja

Građani su nam na prvom mjestu!

MARIJA BOŽOVIĆ – ŽIVOTNA PRIČA ROMKINJE IZ BIJELOG POLJA

bijelo-polje-marija-bozovic-romkinja

bijelo-polje-marija-bozovic-romkinja


Od čerge pod Durmitorom do kuće pune unučadi – priča o ženi koja je radom i ljubavlju ispisala svoju sudbinu.
Snaga sjećanja i toplina ognjišta


Kada se sedamdesetšestogodišnja Romkinja Marija Božović prisjeća pedesetih godina prošlog vijeka, kada se sa osmoro braće i sestara rodila u čergi – šatoru svoga oca Gojka – u toploj sobi svoje kuće, nadomak centra Bijelog Polja, u njenim očima zaigraju sjeta, briga i tiha tuga. Kao da svaki naborak na licu čuva po jednu priču, po jedan put, po jednu zimu provedenu pod nebom.

Teško je to vrijeme bilo – kaže, pa zastane, kao da broji staze kojima je hodila.


Nomadski život vodio ih je od Šavnika, Boana i Žabljaka, preko Vaškova i Pljevalja, do Tomaševa i Mojkovca, gdje su se najduže zadržali. Svuda su, priča, bili lijepo dočekani i ispraćeni. Romska čerga nije nosila samo skromni imetak, već i pjesmu, dječji žagor i ponos koji se ne prodaje.


Godine 1988. počeli su da grade kuću u prigradskom naselju Rakonje. Bila je to prva kuća u tom dijelu. Ubrzo im se pridružilo dvadesetak rođaka i niklo je čitavo naselje. Iz jedne kuće rasla je zajednica, iz zajednice – oslonac.

Radila sam sve što se moglo raditi – priča Marija, bez trunke gorčine.


U kućama uglednih bjelopoljskih porodica Božovića, Vlahovića i drugih, u Pruškoj, čistila je kuće i garaže, čuvala stare, prala, kuvala. Brala je višnje i breskve u Podgorici. Uvijek spremna da zaradi za život. Domaćini su je, kaže, dočekivali s hranom i pićem, pa je mogla i da uštedi. Novac je čuvala u banci u Mojkovcu, kad su, kako kroz osmijeh dodaje, „kamate bile dobre“.


Sjeća se i dana kada je u Mojkovcu živjela sa sedmoro djece, a nije imala dovoljno pokrivača da ih ugrije. Tada im je u susret izašao Radoš Šuković i obezbijedio svu potrebnu pokrivku.

  • Bilo je teško, ali lijepo vrijeme. Jeli smo iz jedne činije ili tepsije. Sloga i radost izbijali su iz svakog od nas. Danas svako gleda sebe, niko nikoga ne vidi, niti se ko kome raduje – kaže tiho.
    Ponosna je što svuda ima prijatelje – u Podgorici, Mojkovcu, Pljevljima, Herceg Novom, a o selima da i ne govori. Da prijateljstvo ne poznaje granice, potvrđuje i događaj kod Kolašina. Saobraćajni policajac zaustavio je njenog sina koji je žurio u Podgoricu da kupi lijek za svoje dijete. Ostao je bez vozačke dozvole i u očaju pozvao majku.
    Marija je pokrenula svoje veze. Branko K. iz Podgorice nazvao je tadašnjeg načelnika u Mojkovcu i zamolio da izađu u susret prijatelju Romu, zbog teške situacije.
  • Ako je Marija, može – odgovorio je načelnik bez dvoumljenja.
  • Taman ona – potvrdio je Branko.
    Danas to priča s ponosom, ali i sa zahvalnošću.
  • Kome god sam potražila pomoć, dobila sam je. Nikada se ne mogu odužiti – kaže.
    Tokom devedesetih, gotovo cijela familija otišla je u Njemačku. Vratili su se sa novcem za koji su kupili stan u Herceg Novom za 40.000 eura. Djeca su ostala u Njemačkoj, a ona, sama i bez posla, nije mogla da ostane. Prodala je stan za 50.000 eura i kupila kuću u Bijelom Polju, koju je u potpunosti renovirala.
    Danas, u sedamdeset osmoj godini, u kući u kojoj ničega ne manjka – osim možda vremena da svi dođu odjednom – Marija dočekuje goste širom otvorenih vrata. Na policama su brojne figure, suveniri i fotografije. Kaže da ima 57 unučadi i 46 praunučadi – i svakome zna ime.
    Žao joj je što ne postoji mogućnost da se svi okupe na jednom mjestu, jer obaveze i daleka putovanja to ne dozvoljavaju. S ponosom pokazuje fotografiju unuke, medicinske sestre u Njemačkoj.
    Kada je pitamo gdje joj je bilo najbolje, ne razmišlja dugo.
  • Ovdje. Bolje je nego u Njemačkoj. Ovdje, i kada budem umirala, biće mi lakše.
    U toj rečenici nema straha. Samo mir čovjeka koji je prošao puteve, nosio terete, podizao djecu, gradio kuće i mostove među ljudima.
    Marija Božović nije samo žena sa bogatom biografijom. Ona je živo svjedočanstvo vremena kada se siromaštvo dijelilo, a radost množila. Žena koja je iz čerge donijela dostojanstvo, a u kući sačuvala romski duh – duh slobode, ponosa i čovječnosti.
    Izvor: Radio Bijelo Polje
    Novinar: Vukman Kljajević

mpo500 login

mpo500 login

mpo500

mpo500 login

mpo500 login

mpo500

situs mpo500

situs mpo500

mpo500 login

mpo500 login

mpo500

mpo500

mpo500

mpo500

mpo500

mpo500

mpo500

mpo500

mpo500

mpo500

mpo500

mpo500

mpo500

mpo500

https://drinkydrinkproject.com/

https://drinkydrinkproject.com/rum/

https://clubshenonkop.com/

mpo500

mpo500

mpo500

https://theabqreviews.com/

https://theabqreviews.com/2023/03/14/padillas-mexican-kitchen/

https://solosluteva.com/

https://maackitchen.com/

congtogel login

congtogel login

playaja login

londonslot login

congtogel

congtogel

congtogel

congtogel

congtogel

congtogel

congtogel

situs toto

londonslot

londonslot

playaja

wdyuk

wdyuk

wdyuk

slot gacor

congtogel

situs toto maxwin

indosloto

situs toto

slot gacor

playaja

londonslot

playaja

playaja

playaja

wdyuk

londonslot

mpo500

indo sloto

indo sloto

slot gacor

londonslot

londonslot

congtogel

congtogel

rtp wdyuk

slot gacor

playaja link alternatif

mpo500 login

slot777

https://heroofthegames.com/contact-us/

https://www.sanlepackageco.com/

slot qris