ERMIN SOFTIĆ, PROIZVOĐAČ MESA– ČOVJEK KOJI JE IZABRAO MIRIS PLANINE UMJESTO ŽIVOTA U TUĐINI

ERMIN SOFTIĆ, PROIZVOĐAČ MESA– ČOVJEK KOJI JE IZABRAO MIRIS PLANINE UMJESTO ŽIVOTA U TUĐINI

Na četrdeset kilometara od Bijelog Polja, tamо gdje se putevi stapaju s tišinom i gdje jutra počinju zvukom zvona sa stada, nalazi se selo Korita. U tom planinskom komadiću svijeta, na svom porodičnom imanju, živi i radi Ermin Softić – čovjek koji je izabrao da se vrati tamo gdje je sve počelo.

Nakon godina provedenih u Njemačkoj, gdje se mnogima život čini lakšim, Ermin je odlučio da posluša srce. I umjesto udobnosti savremene svakodnevice, odabrao je seoske staze, mirise sijena, jutarnju rosu i planinski vazduh koji, kako kaže, „vrijedi više od svakog eura“.

„Nije moglo moje srce da ostavi roditelje same. A i nema Njemačka ono što ima moje selo – mir, slobodu i svoju dušu“, priča Ermin dok ponosno gleda svoje krave i ovce koje mu se gotovo mazno približavaju.

Odrastao je uz roditelje koji su ga učili svakom poslu na selu – od muže krava, preko pravljenja sira, do brige o stadu. Te vještine, koje su mu nekada možda izgledale kao obaveza, danas su mu život. Na njegovom gazdinstvu u Koritima, Ermin uzgaja dvadeset krava i stotinu ovaca. A od njihovog mlijeka nastaju pravi dragulji domaće proizvodnje: sir i kajmak rađeni na starinski način, kao i čuvena ovčja stelja koja je postala zaštitni znak ovog kraja.

Posao je naporan. Ustaje se prije sunca, zimi se ide u planinu kroz snijeg, ljeti umjesto na odmor čuvaju se ovce i pripremaju sirevi. Praznika gotovo i nema. Ali Ermin ne žali – njegov pogled govori sve. On je izabrao život koji ima smisao, koji nosi teret ali i radost.

„Ko ima dobar proizvod, nađe i dobrog kupca“, kaže skromno. I zaista, Ermin ne koristi društvene mreže, nema ni Facebook ni Instagram profil, ali njegov sir i stelja putuju puno dalje nego što bi ikakva reklama mogla da ih odvede. Ljudi preporučuju jedni drugima, vraćaju se po još, jer u njegovim proizvodima osjete nešto što se ne može kupiti – iskrenost.

Osim mliječnih proizvoda, nudi i domaći kulen, goveđu pršutu, sve pripremljeno onako kako se radilo oduvijek, bez žurbe i bez prečica.

U njegovom siru osjeti se ukus planine, u stelji miris djetinjstva, a u svakom zalogaju – priča o čovjeku koji se vratio da sačuva ono što nestaje.

Ermin Softić iz Korita nije samo mladi poljoprivrednik koji proizvodi domaće meso, sir i kajmak. On je simbol hrabrosti da se izabere teži put, put ljubavi prema zemlji i tradiciji. Njegov život je podsjetnik da se sreća ponekad krije baš tamo gdje smo je ostavili – u rodnom kraju, među svojima, u jednostavnosti koja miriše na slobodu.

Izvor: Biznis CG

J. Š.