NAJSTROŽIJE ČUVANA TAJNA – PODZEMNA PRIČA KOJA ODUŠEVLJAVA POSJETIOCE

NAJSTROŽIJE ČUVANA TAJNA – PODZEMNA PRIČA KOJA ODUŠEVLJAVA POSJETIOCE

Dok hodate tihim, dugim hodnicima 280 metara ispod zemlje, ne možete ostati ravnodušni. Iza masivnih čeličnih vrata nalazi se Titov bunker – Armijska ratna komanda. Jedna od najvećih vojnih tajni bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, za koju se nije znalop ni dok se gradila ni 30 godina nakon toga.

Ovaj objekat nije samo bunker. Ovo je podzemni sistem, građen u strogoj tajnosti gotovo tri decenije, od 1953. Do 1979. Godine, po nalogu predsjednika Josipa Broza Tita, projektovan je da u slučaju nuklearnog sukoba osigura kontinuitet države i zaštiti najviše političko i vojno rukovodstvo.

U videu koji sam snimio iz ovog impresivnog kompleksa jasno se vidi – ovdje ništa nije prepušteno slučaju. Komandne sale, komunikacioni centri, rezidencijalni dio, tehničke prostorije – sve je planirano precizno, dugoročno i strateški. Ono što posebno oduševljava da je 90% inventara proizvedeno u tadašnjoj jugoslaviji a da svi sistemi koji su u to vrijeme bili na nivou svjetskih standard, I dan danas funkcionišu.

„Ovo je dokaz da je Jugoslavija u to vrijeme bila ozbiljna i snažna država“, poručujem iz bunkera. „Država koja je imala kapacitet da planira 20 i više godina unaprijed, da investira u bezbjednost, tehnologiju i infrastrukturu, i da se pozicionira kao važan faktor na globalnoj političkoj mapi.“

U periodu Hladnog rata, Jugoslavija je, kroz politiku nesvrstanosti, balansirala između velikih sila. Nije bila satelit, već subjekt međunarodnih odnosa. Imala je glas, težinu i uticaj. A ovaj bunker je materijalni dokaz te snage – inženjerski, organizacioni i politički poduhvat koji je mogao nastati samo u sistemu sa jasnom vizijom i snažnom državnom strukturom.

Danas je Titov bunker turistička i kulturna atrakcija, ali njegova poruka ostaje snažna. On podsjeća da ozbiljna država razmišlja dugoročno. Da se stabilnost i sigurnost ne grade improvizacijom, već strateškim planiranjem.

Iz Konjica nosim utisak da istoriju ne treba posmatrati samo kroz ideološku prizmu, već i kroz sposobnost jednog sistema da realizuje velike projekte. Titov bunker nije samo relikt prošlosti – on je lekcija o državnoj organizaciji, geopolitičkoj mudrosti i vremenu kada je Jugoslavija imala globalni uticaj i snagu koja se poštovala.