ŠĆEKIĆ: UVIJEK SAM JEDVA ČEKAO DA SE VRATIM MOJOJ PORODICI I MOJIM TRUBINAMA

ŠĆEKIĆ: UVIJEK SAM JEDVA ČEKAO DA SE VRATIM MOJOJ PORODICI I MOJIM TRUBINAMA

Miloje (69) i Radmila (62) Šćekić sugrađani su koji žive u bjelopoljskom selu Trubina, a od 1980. Godine vode zajednički život.

Dani ovog bračnog para ispunjeni su velikim radom i trudom na selu, trude se da sačuvaju prave vrijednosti, a veliku pomoć imaju od djece, snaha, zetova i unučadi.

Miloje je radio kao vozač autobusa punih 40 godina, ne samo u Crnoj Gori već i širom svijeta. Iako je imao priliku da putuje i vidi mnoge gradove, uvek je jedva čekao da se vrati svojoj porodici i svojoj Trubini .

“Godine su mi prolazile radeći kao vozač autobusa, prošao sam od Crne Gore, Srbije pa do Rusije, ali sam uvijek jedva čekao da se vratim mojoj ženi, djeci i mojoj Trubini. Pored svih gradova koje sam imao prilike da vidim i obiđem, uvijek sam želio da se vratim u Trubinu, nikad ni najmanju želju nijesam imao da se odselim negdje drugo,” kaže Miloje Šćekić za VBP portal.

Dok je Miloje bio na točkovima, njegova supruga Radmila obavljala je sve poslove u domaćinstvu i na selu.

“Život na selu nije lak, posebno ne za žene. Supruga je radila oko stoke, vrta, djece, kuće – sve je sama morala postizati. Sada kada su djeca odrasla i otišla svojim putem, nas dvoje zajedno radimo sve. Na selu se danonoćno radi kako bi se nešto stvorilo,” dodaje Miloje.

Bez obzira na sve izazove, Šćekići ne planiraju da odustanu od svog života na selu, poljoprivrede i stočarstva.

“Nijesmo nikad planirali, niti sad planiramo da odustanemo od sela, poljoprivrede i stočarstva. Nešto malo proizvoda prodajemo, nešto ostavljamo za nas, ipak naša prednost je što skoro ništa od proizvoda ne moramo da kupujemo, sve imamo naše,” ističe Miloje.

Miloje posebno uživa u čuvanju krava, koje smatra svojim omiljenim zadatkom.

“Kad čuvam krave – dišem, to mi je nešto što najradije radim na selu. Imamo 10 krava od kojih pravimo sir, mlijeko, kajmak, pa smo imali ovce i koze, 13 prasica i 60 mladih prasadi, kokoške, veliki vrt, plastenike dva, voćnjake. Oko svega toga radimo zajedno supruga i ja, ali čuvanje krava mi je omiljeno, dok mi je kosidba najteži zadatak ,” dodaje Miloje.

Usprkos lošoj infrastrukturi, poput slabe struje, lošeg puta i nedostatka vode, Miloje se trudio da poboljša uslove života na selu.

“Kad bih dolazio sa puta, gledao sam nešto da uradim, pa sam popravljao puteve i pravio bunar. To je nešto što nam otežava rad na selu, uslovi su veoma loši,” objašnjava Miloje.

Najveće bogatstvo porodice Šćekić su njihovo četvoro djece i osmoro unučadi.

“Naša djeca, snahe, zetovi i unučad nerijetko nas posjete i pruže nam pomoć. Zajedno sakupljamo šljive i sijeno, pravimo džem i rakiju. Najmilija je pomoć od unučadi,” ističe Miloje.

Miloje veruje da će njegova djeca slijediti njegov put i apeluje na mlađe sugrađane da ostanu na selu, iako je svestan koliko je to teško.

“Država je zakazala u mnogim stvarima, ali verujem da će se mladi prepoznati u ovim izazovima i ostati da grade svoju budućnost na selu,” zaključuje Miloje.

*Sponzor teksta Mesopromet Franca