SANJINA PRIČA: KAKO JE BERANKA STVORILA POSAO IZ SNOVA
U selu Buče, nadomak Berana, gdje se još čuje zujanje pčela i miris pečene paprike, živi i radi žena čije je ime postalo sinonim za predanost i ljubav prema zemlji – Sanja Delević. U njenom pogledu ima one topline koja podsjeća na rano jutro na selu, kada se rosa još drži na travi, a svaka kap nosi obećanje novog dana.
Sanja je, kako sama kaže, životni zaokret napravila iz nužde, ali ga je pretvorila u priču o uspjehu. Nakon što je ostala bez posla u trgovini, nije se predala. Umjesto toga, odlučila je da rukama, koje su dotad slagale robu po rafovima, počne da sadi, presađuje, cijedi, miješa i stvara – da pokrene sopstveni mali svijet poljoprivrede.
„Na početku sam pravila za sebe, pa poklanjala drugaricama i komšinicama“, priča Sanja uz osmijeh. „Nisam ni slutila da će se od tih prvih teglica meda i mirišljavih krema roditi moj posao i moj ponos.“
Danas, na njenom imanju u Bučama, sve vrvi od života. Dva plastenika puna su paprika za ajvar i svježih krastavaca, u voćnjacima se njišu jabuke, kruške i šljive, a pčele neumorno rade svoj posao, dajući med od kojeg Sanja pravi čak petnaest različitih proizvoda – od prirodne kozmetike do ljekovitih tinktura.
Njena rakija od jabuke ne služi samo za nazdravljanje, već i za zdravlje. U nju Sanja potapa crnu koprivu i pravi tinkture koje mnogi hvale kao čudo prirode. Sve što radi, radi sa mjerom, srcem i – onako kako su radile žene prije nje.
„Ništa ne može zamijeniti ono što dolazi iz zemlje i što se pravi s ljubavlju“, kaže Sanja, dok rukama prevrće svježe ubrane krastavce. „Domaće je više od ukusa – to je osjećaj pripadnosti, mirisa djetinjstva, sigurnosti i topline doma.“
Sanjina zimnica već ima svoje stalne mušterije. Ajvar, kornišoni, paradajz i cvekla prave se po starim, provjerenim receptima, bez žurbe, baš kako su to radile njene bake. „Kad otvorite moju teglu, da osjetite miris ljeta“, kaže kroz smijeh.
Ali Sanja ne staje tu. Njena velika želja je da uskoro otvori seosko gazdinstvo koje će primati goste – da svako ko dođe u Buče može probati domaći hljeb, sir, med i voće iz njenog dvorišta. „Želim da ljudi osjete ono što ja osjećam svakog jutra – mir, smisao i zahvalnost“, dodaje tiho.
Na njenom imanju nema luksuza, ali ima duše. I svaki kutak priča o jednoj ženi koja je dokazala da se uspjeh ne mjeri veličinom posjeda, nego količinom ljubavi koju uneseš u svoj rad.
Sanja Delević iz Buča nije samo poljoprivrednica. Ona je čuvarica tradicije, simbol upornosti i dokaz da snovi mogu niknuti i iz najskromnijeg komada zemlje – ako ih zalivaš vjerom i toplim srcem.�
Izvor: Biznis CG
J. Š.

Povezani članci
POKRENUTA PETICIJA ZA POVEĆANJE DJEČJEG DODATKA
BJELOPOLJSKI TAMBURAŠI NASTAVLJAJU MISIJU SVOJIH PRETHODNIKA
GEST IZ PODGORICE KOJI VRAĆA VJERU U LJUDE: PORUKA JEDNOG TURČINA DIRNULA KOMŠIJE