MLADEN BOŽOVIĆ OD ŠKOLSKOG DVORIŠTA NAPRAVIO BAJKU ZA UČENIKE I ZAPOSLENE

MLADEN BOŽOVIĆ OD ŠKOLSKOG DVORIŠTA NAPRAVIO BAJKU ZA UČENIKE I ZAPOSLENE

Mladen Božović je zaposlen u Osnovnoj školi “Risto Ratković” kao domar, a njegove spretne ruke oplemenile su dvorište ove ustanove, pa u lijepo uređenom ambijentu uživaju i učenici i zaposleni, ali i stanovnici Nikoljca.

Božović je od drveta napravio brojne predmete koje je lijepo uklopio u ambijent, prefarbao klupe, uredio park… I sve to na sopstvenu inicijativu.

Ovaj nesuđeni pravnik je za VBP portal ispričao kako je počeo da se “druži” sa drvetom. Sve je, kaže, počelo daleko od Crne Gore, u Norveškoj.

“Ljubav prema radu sa drvetom se javila u periodu dok sam živio i radio u Norveškoj. Poslije završene gimnazije upisao sam pravo i tu sam upoznao buduću suprugu… Na trećoj godini odlučili smo da napustimo studije i pošli smo ‘trbuhom za kruhom’ u Norvešku i nastanili se u Borkenesu, malom mjestu na sjeveru”, kaže Božović.

Novo okruženje, potreba za radom, ali i nepoznavanje jezika, doveli su ga do toga da je morao da radi niz poslova poput moleraja, farbanja ograda… Nakon poziva da radi na održavanju zelenila jedne škole morao je da nauči jezik, pa je ubrzo počeo da radi kao vaktmaster, odnosno da održava objekte škole.

“Imao sam priliku da pohađam razne kurseve, poput slaganja brvana, pravljenja dasaka za vikinške brodove, montiranja skela i slično. Kako je u školi postojala radionica, dobio sam mogućnost da radim kao asistent u nastavi za pravljenje raznih predmeta sa hiperaktivnom djecom jednom nedjeljno. Tu smo pravili razne makete, skulpture i slično”, priča Božović.

Uslijedio je povratak u Crnu Goru i rad kod ujaka u radionici.

“Pravili smo isključivo sobna vrata od drveta, tako da sam stekao zavidno znanje i preciznost, pošto su u firmi bili strogi po tom pitanju. Nakon toga, počeo sam da radim u proizvodnom pogonu u ‘Imperijalu’, gdje sam naučio da radim na mašinama za proizvodnju namještaja, čime se aktivno bavim poslije dolaska iz škole”, priča naš sugrađanin.

Nakon zaposlenja u školi, došao na ideju da uredi dvorište.

“Imalo je potencijala da se napravi jedna lijepa priča i bude dvorište u kojem se svi osjećaju kao da je njihovo. Prevashodno da bude čisto i uredno, a onda i drugačije, ljepše. Dobio sam podršku od direktora i od sekretara škole koji su, s obzirom na male

finansijske mogućnosti OŠ ‘Risto Ratković’, na svaki mogući način pomagali da se prostor uljepša”.

Dan po dan, dvorište škole se mijenjalo na bolje, a “nikla” je kućica, prozori na stablu drveta, kamenčići – smajliji, trava je uvijek pokošena, biljke sređene… A Božović je strpljivo i s uživanjem dane provodio u krugu škole, da bi djeci i zaposlenima napraviolijep ambijent. Djeca su, kaže, bila prijatno iznenađena novim izgledom dvorišta i stalno dolaze kod njega sa novim idejama, što ga raduje, jer im je, kaže, povećana svijest o tome da uljepšaju prostor u kojem borave jedan period dana.

MLADEN BOŽOVIĆ OD ŠKOLSKOG DVORIŠTA NAPRAVIO BAJKU ZA UČENIKE I ZAPOSLENE

“I ne samo djeca. I stanovnici Nikoljca pomažu. S obzirom na to da je dvorište otvoreno tokom čitavog dana, rijetko se desi da neko ostavi smeće iza sebe. Svako jutro zateknem uredno dvorište i uredno odložene otpatke”, ističe Božović.

Pohvalio je i pomoćno osoblje škole koje ga je sjajno prihvatilo, a svaku novu akciju “iznose” zajedno.

“Zahvaljujem se Goranu Radoviću, direktoru ‘Pelengića’, koji je lično donirao daske i sa

zadovoljstvom podržao ideju uređenja dvorišta. On je jedan od rijetkih koji je odmah pomogao akciju”, kaže.

Ističe da to što radi, radi sa ljubavlju.

“Mislim da se čovjeku vraća onako kako daje. Zahvalan sam svima koji pomažu da dvorište ostane lijepo uređeno”, kaže Božović, uz želju da akcija uređenja ne samo škole “Risto Ratković”, već i drugih u Bijelom Polju, bude još intenzivnija.

*Sponzor teksta Wagen Guma