DRAGAN POTPUNO SLIJEP SJEČE DRVA, RADI SA STRUJOM I ZIDA KUĆU

DRAGAN POTPUNO SLIJEP SJEČE DRVA, RADI SA STRUJOM I ZIDA KUĆU

Prije trideset godina boje i svjetlost ispred njegovih očiju zamijenio je potpuni mrak. Ali to hrabrog i vrijednog Užičanina nije spriječilo da živi život onako kako je navikao. Dragan Popović Kuruzlija iz sela Ponikovice najbolji je dokaz da predaja nikad ne bi trebalo da bude opcija i da možemo onoliko koliko želimo. Njegove oči su crni štap i prsti sa kojima nepogrješivo barata sa, cirkularom, strujom, kosom, motikom i harmonikom.

– Nisam ni primijetio mrak koji mi se iznenada prikrao, radim poslove koje ljudi sa dobrim vidom možda ne bi tako dobro uradili. Kosim, kopam, radim sa cirkularom, zidao sam kuću, moje ruke su moj vid. Kopam malinu, privezujem je, radim sve prstima i svjetlost mi ne treba, kaže Dragan iz Užica za RINU.

DRAGAN POTPUNO SLIJEP SJEČE DRVA, RADI SA STRUJOM I ZIDA KUĆU

Svojim rukama osmislio je i napravio inkubator u kojem izvodi piliće za svoje domaćinstvo. Kako kaže, ništa mu ne pada teško i njegov dan traje više od 30 časova. Jer radeći zna da dočeka i duboku noć i jutro.

– Kopam maline prstima, zemlja je mekana, ako pak naiđem na tvrđu ja imam u džepu drveni štap i sa njim bušnem zemlju. Napravio sam inkubator za piliće, izvodim za moje domaćinstvo, gajimo živinu. Imamo svega ja i moja supruga i srećni smo na ovom parčetu raja koji smo sami sagradili“, dodaje on.

Plac za kuću kupio je uz pomoć dobrih ljudi

Plac za kuću kupio je uz pomoć dobrih ljudi, koji nisu zaboravili sva njegova dobra djela i prema njegovim riječima tu je našao svoj raj na zemlji. Jedino zbog čega zaplače to je zbog nepravde koju nam čine i ističe da su suze cijeloga čovječanstva iste. Najveća podrška mu je njegova voljena supruga koja mu je još uvijek inspiracija da svakog dana bude još bolji.

DRAGAN POTPUNO SLIJEP SJEČE DRVA, RADI SA STRUJOM I ZIDA KUĆU

– Moja Slavica je moja lastavica, moja dva oka, ona je tu nezaobilazna u svakom poslu. U svakom mom koraku pola je njeno. Kad negdje poslom otputujem, ja sa velikim nestrpljenjem i čekam povratak kući. Kad skrenemo ka Užicu u meni sve treperi jer znam da me ona čeka, znam da i ona sa istom ljubavlju mene iščekuje. Ja sam srećan čovek, to je u stvari sreća”, tvrdi Dragan.

Dragan poručuje svima koji se bore sa nekim hendikepom da ne smiju da se predaju, jer sreća je možda iza ćoška, ali ako ne krenu do tog mjesta nikada je neće pronaći. A kao nekadašnji prosvjetni radnik moli roditelje da svoju decu koja imaju možda neki invaliditet da ih ne zaklanjaju, već da ih spremaju za život bez zadrške i prepreka.

Izvor: Rina