DOMAĆI MED U “BORBI” SA LAŽNIM I UVOZNIM

DOMAĆI MED U “BORBI” SA LAŽNIM I UVOZNIM

Sa ciljem ozbiljnijeg uvezivanja sa turističkom privredom, Kuća meda planira uvođenje novih pakovanja meda, aktivnu promociju i prisustvo na sajmovima. Međutim, suočavaju se sa nelojalnom konkurencijom, posebno u procesu razrade tržišta za hotelsko pakovanje meda.

Jedan od ključnih problema je konkurencija u cijenama. Direktor Kuće meda Vladimir Radulović ističe za Pobjedu da je proizvođačka cijena njihove PVC kesice sa medom od 15 grama 0,30 eura, a da se na tržištu sličan proizvod može naći za 0,15 eura. Tvrdi da je razlika što Kuća meda pakuje domaći med otkupljen od lokalnih pčelara, dok drugi proizvođači, često trgovci, koriste uvozni med, često sumnjivog porijekla i kvaliteta.

On objašnjava da treba ,,stati na kraj“ trgovcima koji proizvode ili prodaju kesice sa uvoznim medom.

– Uglavnom je to med od suncokreta ili uljane repice koji košta oko dva eura po kilogramu. Nerijetko se tako pakuje i invertni sirup (vještački med). Naša otkupna cijena je oko 10 eura po kilogramu. Sa tom cijenom jednostavno je nemoguće obezbijediti niže cijene za hotelska pakovanja – objašnjava Radulović.

Takođe navodi da su med i maslinovo ulje najčešće falsifikovani proizvod u svijetu u oblasti poljoprivrede.

– Godišnja proizvodnja meda u svijetu je oko 1,5 hiljada tona dok se falsifikuje oko 2,5 hiljada tona. Što se tiče Crne Gore, ne bih rekao da imamo organizovane akcije falsifikovanja meda. Uglavnom se radi o sporadičnim slučajevima i to ljudi izvan pčelarskog sektora. Radi se o pojedinim slučajevima trgovaca koji tokom ljetnje sezone nude med sumnjivog porijekla i sastava turistima. Ovim je problem još veći jer umjesto da kupe kvalitetan domaći med, turisti najčešće bivaju prevareni – naglašava Radulović.

Pod prevarom se, kako ističe, podrazumijeva i prodaja meda koji je kupljen iz okruženja i plasiran kao domaći.

– Med iz okruženja (Srbija, BiH…) se može kupiti po značajno nižoj cijeni i prodaje kao domaći. Dobro je, međutim, da domaći kupci imaju razvijenu naviku/kulturu kupovine meda kod pčelara koje poznaju. Tome doprinose i mnogobrojni pčelarski sajmovi – kazao je Radulović, koji smatra da inspekcija nema organizovan sistem kontrole. Iako imamo pravilnik o minimumu kvaliteta meda i drugih pčelinjih proizvoda kontrole su, kako ističe, sporadične i bez efekata.

– Još jedan od mehanizama kontrole kvaliteta, odnosno porijekla meda, jeste uspostavljena laboratorija za utvrđivanje polenske strukture meda. Ovo je vrlo jednostavna metoda kojom se na osnovu polenske strukture meda lako može utvrditi njegovo porijeklo. Dakle, uslovi za utvrđivanje kvaliteta i porijekla meda postoje samo ih treba iskoristiti – naglasio je Radulović i dodao da se ugostitelji rijetko opredjeljuju na kesice sa domaćim medom od 0,30 eura koje oni nude.

– Poslovna politika većine ugostitelja ih opredjeljuje za kupovinu meda po nižoj cijeni. Rijetki su oni koji se opredjeljuju za domaće bez obzira na cijenu – kaže Radulović i ističe važnost medijskog predstavljanja i javnog angažmana u podizanju svijesti o značaju pčela i proizvoda koje one pružaju.

Naglasak stavlja na planove formiranja oglednog pčelinjaka, koji će imati višenamjenski karakter, prvenstveno edukativni. Ova inicijativa ne samo da će pružiti prostor za savjetovanja, posebno za mlade i turiste, već će predstavljati i izazov u tržišnoj konkurenciji, naročito u domenu hotelskog pakovanja meda.

Radulović kaže da od prošle godine mogu preko polenske analize meda utvrditi porijeklo meda.

– Utvrđivanjem vrste polenovog praha u medu determinišu se vrste biljaka koje čine strukturu meda. Ukoliko se u medu nađu botaničke vrste, koje nijesu karakteristične za naše podneblje, onda ne uzimamo taj med. Ovo je jedan od značajnih stvari u definisanju vrste i porijekla meda. Ponavljam da je ovo pitanje u nadležnosti inspekcijskih službi koje bi trebalo da sprovedu strože i efikasnije mjere na terenu – kazao je Radulović.

Izvor: Pobjeda