MUSIĆ: BIJELO POLJE IMA DUGU TRADICIJU DOBRIH MEĐUVJERSKIH I MEĐUNACIONALNIH ODNOSA

MUSIĆ: BIJELO POLJE IMA DUGU TRADICIJU DOBRIH MEĐUVJERSKIH I MEĐUNACIONALNIH ODNOSA

Bijelo Polje ima veoma dugu tradiciju dobrih međuvjerskih I međunacionalnih odnosa. To govori I jedna od najljepših legendi na prostorima Crne Gore. Legenda o Ahmedu I Pavi. Dakle, znamo svi da se tu govori o braku između turskog pleića Ahmeda, I mještanke Vraneške doline, lijepe Pave, Milikića odive.

Njih dvoje kad su se uzeli, Ahmed joj nije uzeo pravoslavnu vjeru, već su njih dvoje živjeli kao muž I žena sa dvije različite vjere. I siguran sam da još od tada dobri međunacionalni odnosi vladaju u Bijelom Polju.

To je potvrdila I zajednička pogibija Muha Dizdarevića I Voja Lješnjaka u partizanima za vrijeme drugog svjetskog rata.

To se kasnije potvrdilo I kroz mnoge primjere. Možemo ih stotinama napomenuti u Bijelom Polju, đe su međunacionalni odnosi dobri, đe su pomagali muslimanci pravoslavcima, odnsosno pravoslavci muslimanima. I to je, na kraju krajeva, rezultiralo I time da je Bijelo Polje proglašeno za najtolerantniji grad u jugoistočnoj Evropi. Dakle jedna dobra tradicija međunacionalnih I međuvjerskih odnosa. Ako govorimo o tim odnosima u posljednje vrijeme, onda možemo reći da takođe vladaju dobri međunacionalni odnosi, ali da nas i politički podijele I da nas odvoje jedne od drugih. Ali mislim da je to vidljivo samo u pojedinačnim slučajevima. Inače, ja eto iz nekakvog života već evo 50 godina u Bijelom Polju, mogu samo da svjedočim o dobrim međunacionalnim odnosima. Što se tiče prava nacionalnih manjina mislim da bi tu država mogla da uradi mnogo više. Da nacionalne manjine dobiju ono što im statutom države Crne Gore sljeduje.

Mislim da je opet tu politika umiješala prste, I da je politika ta koja ne void računa o pravima nacionalnih manjina, koliko o priopadnosti recimo, određenim polirtičkim strankama, itd. Dakle ubiranjem određenih političkih poena. Mislim da bi moglo mnogo, mnogo više da se uradi na polju zaštite nacionalnih prava I dobijanja onoga što nacionalnim manjinama u Crnoj Gori pripada.

Bavim se kulturom, gdje se ne gleda nacionalna pripadnost nego kultura kao sveopšte dobro. Kao nešto što pripada svima ukoliko vrijedi. Ne bih sad mogao da izdvojim šta bi to mogli uraditi u Bijelom Polju, bez nekog dužeg razmisljanja.

Moji najbolji prijatelji su pravoslavci, Radoman Čečović. Malo sun as udalji zato što su Čečovića odveli za Podgoricu a ja ostao u Bijelo Polje. U Srbiji imam mnogo prijatelja pravoslavaca. Pa evo, Željko Đukić je moj prijatelj. Mogu da navedem sjajan primjer između Željka Đukića I Seada Hodžića.

Pravo da vam kažem I ne razmišljam ko je koje nacionalnosti ako mi neko kao čovjek odgovara, ako se sa nekim nađem, ako imamo istu temu, slična razmisljanja, itd. A to je čest primjer u Bijelom Polju, ne vodeći računa dakle ko je koje nacionalnosti.

Projekat „Različiti, a isti“ realizuje NVO Multimedijal Montenegro (MMNE) uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.