MIĆO ĐURIŠIĆ: POLJOPRIVREDNICI JEDVA PREŽIVLJAVAJU, NA SELU ŽIVI KO MORA

MIĆO ĐURIŠIĆ: POLJOPRIVREDNICI JEDVA PREŽIVLJAVAJU, NA SELU ŽIVI KO MORA

Vraneška dolina, od Slijepač Mosta pa do addministrativne granice sa Pljevljima je polovina prostora bjelopoljske opštine. I odvajkada poznata po dobrim domaćinima koji se bave pljoprivrednim poslovima. Jedan od njih je i Mićo Đurišić koji sa svojom porodicim živi u mjestu Glibavci, nadomak mjesnog centra Tomaševo.Inače njegovi Đurišići su rodom Tušine kod Šavnika, odakle su 30-ih godina prošlog vijeka došli u ovo živopisno mjesto, pokraj rijeke Ljuboviđe.

Kaže da je radio u nikšićkoj Željezari i da je onda, u kako kaže teškim vremenima, koja zadesiše Crnu Gorukad mnogi od radnika ostadoše bez posla i on doživio istu sudbinu.

Vrati se, gdje bi drugo nego u svoj Vraneš. Ipak, riješio je penziju a otkaz dobio kao tehnološki višak.
-I onda sa suprugom Ankom i troje djece zasukao rukave na ovom imanju i bili svi zadovoljni. Puno se radilo, ali se od toga skromno živjelo.Sada ostadosmo ja i supruga na imanju a troje djece po svijetu. I sad kako su i godine pritisle sve manje se bavimo poljoprivredom. Uglavniom koliko možemo i moramo.Ali s eipak bavimo.

Prisjeća se Mićo da je imao uvvjek u štali desetak krava, plodnu zemlju, livade sa dobrom travom…

-Dođem na selo iz grada, skrasim se ovdje u Glibavcu sa suprugom i troje djece, a praktično iako sam imao 30 godina nikada poljoprivredne poslove nijesam radio. Nijesam ni znao, niti imao gdje naučiti.
Nijesam nikada motiku u ruke uzeo. A da ne pričam da kosim ili neke ,,komplikovanije ” poslove da radim. Ali, kako nužda zakon mijenja tako i ja brzo sve naučih.I ja i supruga četvrt vijeka držali po desetak krava, i bili poznati po odličnim mliječnim proizvodima. Po prvaokalsnom siru. Za sitr uvijek imali mušterije. I to stalne.

I sad, dok kako kaže, kosi travu, uzetu od jednog od komšija, kako bi spremio hranu za tri krave koliko ih imaju u štali, nastavljaju sa pljoprivredom.

-Manje je svega. I mlijeka i sira. Ali opet to suira kojeg skupimo brzo prodamo. mora se živjeti. Penzija mala, treba preživjeti.kaže Mićo, dodajući da su krave stalno u štali.

Dodaje da nikada bišta nije od opštine ili države dobio kada je poljoprivreda u pitanju.

-Težak je i pretežak život na selu. Mora se nešto uraditi prvo da se pomogne pljoprivrednicima, da im s edaju subvencije, krediti povoljni, mogućnost lakše kupovine stoke…I da se otvori neki otkupni centar da se klakše daje ono što se proizvede. Kažu da se vodi računa o selu, ali kad vidite da je sve manje kolijevki sa bebama, da se rijetko čuje dečji plač, da s erijetko čuje čaktar i vide buljuci ovaca, onda se vidi da na selu živi samo onaj ko mora-zaključuje Mićo Đurišić.

Izvor: Dan
Novinar: Milovan Novović