DRPLJANIN-FETIĆ: SAVREMENE TEHNOLOGIJE IMAJU NEGATIVAN UTICAJ NA RAZVOJ DJECE

DRPLJANIN-FETIĆ: SAVREMENE TEHNOLOGIJE IMAJU NEGATIVAN UTICAJ NA RAZVOJ DJECE

Logoped Suada Drpljanin-Fetić, vlasnica Logopedskog centra kazala je da mnogobrojna istraživanja potvrđuju negativan uticaj savremene tehnologije na tjelesni i duševni razvoj djece, pa samim tim i na povećanje govorno-jezičkih poremećaja.

“Sve je više djece sa raznim odstupanjima u govoru, jeziku i glasu. Kad roditelji to primijete najčešće ne znaju kome da se obrate i ne znaju kad je pravo vrijeme da se zatraži pomoć. Tada roditelji, u većini slučajeva, čuju ‘dobronamjerne savjete’ prijatelja koji navodi kao primjer poznanike koji su takođe imali probleme u ranom djetinjstvu, ali su ih kasnije prevazišli. Ti ‘savjeti’ ohrabruju roditelje da je sa djetetom sve u redu i da nema potrebe da se dijete odvede logopedu. Zbog takvih savjeta roditelji kod logopeda dolaze veoma kasno (tek pred polazak djeteta u školu). Svako dijete je individua za sebe, kako u odrastanju, tako i u govoru”, kazala je ona za VBP portal.

Faze koje dijete treba da prođe su, kako kaže, od rođenja do pete godine, odnosno od prelingvalne faze, koja uključuje gukanje i brbljanje, do lingvalne faze u periodu oko dvanaest mjeseci, koja uključuje pojavu prve riječi i razumijevanje jednostavnih naloga.

“Očekivano ponašanje djeteta do 3. mjeseca je da se trgne kad čuje jak zvuk, prestaje da plače kad mu se obratite, mijenja način sisanja u zavisnosti od zvuka koji čuje, osmjehuje se kad vas vidi, oglašava se kad je zadovoljno i plače različito u zavisnosti od svojih potreba”, navodi Fetić.
Ona je kazala da je očekivano ponašanje djeteta do 6. meseca da okreće oči u pravcu zvuka, primjećuje zvučne igračke, promjene u nečijem glasu i reaguje na njih.

“Ako roditelj primijeti da dijete ne ispunjava više normi navedenih za njegov uzrast, obavezno treba da potraži pomoć stručnjaka – logopeda. U suprotnom, veća je vjerovatnoća za kasnije veće i ozbiljnije probleme u govoru, jeziku i komunikaciji uopšte, probleme u ponašanju, učenju, čitanju, pisanju i socijalnim interakcijama. Samo pravovremeno otkrivanje uzroka i uključivanje djeteta u terapiju može da spriječi ili otkloni jezičko-govorni poremećaj”, kaže ona.

DRPLJANIN-FETIĆ: SAVREMENE TEHNOLOGIJE IMAJU NEGATIVAN UTICAJ NA RAZVOJ DJECE

Drpljanin Fetić ističe da savremeni način života dovodi do uvođenja tehnologije poput računara, tableta, mobilnih telefona u svakodnevni život pojedinca. Posljedica ubrzanog načina života jeste naučno potvrđena činjenica da veliki broj djece provodi četiri do osam sati dnevno ispred ekrana.
Prečesta i dugotrajna izloženost djece modernoj tehnologiji, ističe, dovodi do promjena u razvoju mozga, hormonskog sistema, gojaznosti, poremećaja spavanja i pažnje, slabijeg govorno-jezičkog razvoja, pojave psiholoških poremećaja (depresija, anksioznost), nedostatka empatije, strpljenja…

“Broj djece se povećava iz dana u dan. I ne samo kod mene u centru, već su i domovi zdravlja puni djece zbog govorno-jezičkih poremećaja, pa čak i vrtići. Ukoliko roditelji primijete kašnjenje u razvoju govora djeteta, odnosno ako ne izgovara prve riječi sa značenjem, ako dijete ne razumije jednostavne naloge, ukoliko izbjegava kontakt očima i ne započinje komunikaciju pa makar bila i nevrebalna, treba da se jave stručnjacima u periodu od dvije godine”, poručila je Drpljanin Fetić.

Preporučuje da se roditelji posvete svojoj djeci i da provode što više vremena sa njima.
“Djeci do druge godine ne treba dozvoliti boravak ispred malih ekrana, jer u tom periodu njihov mozak nije dovoljno razvijen da bi neometano pratio brzinu mijenjanja slika na ekranu koja može dovesti do poremećaja pažnje, kao i do promjena u kvalitetu dječjeg sna. Djeca koja su prekomjerno ispred ekrana često pokazuju kašnjenja u razvoju govora i opšteg razvoja, ne odazivaju se na ime, kasno progovaraju, ne komuniciraju sa okolinom kao ni sa drugom djecom, nemaju interesovanje za predmete koji ih okružuju, jer su pod hiperstimulacijom ekrana koji im okupira pažnju”, ističe ona.

Djeca, kaže ona, gube interesovanje za okolinu i interakciju, a čest primjer je da progovore na stranom jeziku. Česta je i pojava da kašnjenja u govorno-jezičkom razvoju mogu biti posljedica oštećenja sluha, što treba provjeriti, odnosno isključiti. Roditeljima poručuje da im djeca budu na prvom mjestu, jer, kako kaže, vrijeme provedeno sa svojim djetetom ne može nikada da se vrati.
*Sponzor teksta – Mesopromet Franca