AGRONOM RADOVAN BOŠKOVIĆ U GRANČAREVU NA SVOM IMANJU ZASADIO VOĆNJAK SA 1.300 STABALA

AGRONOM RADOVAN BOŠKOVIĆ U GRANČAREVU NA SVOM IMANJU ZASADIO VOĆNJAK SA 1.300 STABALA

Ne mali broj bjelopoljskih sela su opsutjela. U nekima se odavno ne dimi sa kuća, ne čuje se zvuk čaktara, a sve manje plač novorođenog djeteta. Zato se kao svijetao primjer ističe mladi Radovan Bošković, koji, iako sa porodicom živi i radi u Podgorici, svaki vikend provodi u svom Grančarevu, pitomom selu u bjelopoljskoj opštini, smještenoj podno obronaka Lise. Radovan sa životnom saputnicom Anđelom, na prelijepom imanju, nastavlja tradiciju oca Veska, i djeda Dragića.

Postruci diplomirani inžinjerag ronomije, specijalizovan za voćarstvo i ratarstvo, još nije dobio šansu da radi u struci, već hljeb zarađuje u jednoj građevinskoj firmi radeći kao menadžer.

• Kako znanje koje sam stekao na studijama ne bi bilo uzaludno, koristim ga na našem imanju, gdje sam podigao zasad voća, smještenom na oko 800 metara nadmorske visine. Klimatski uslovi su idealni za bavljenje bilo kakvim poljoprivrednim poslom ocijenio je Bošković.
  -Kaže da je podigao voćnjak na površini od oko tri hektara i da ga je ogradio. Uzgajam 500 stabala šljive, 250 kruške i 400 stabala jabuke, među kojima i sedamdesetak stare sorte „požegače”. Imamo starije i nove zasade voća kaže naš sagovornik.
  Dok obilazimo voćnjak, Radovan pokazuje svojih ruku djelo. Od sortimenata najviše ima konzumnu krušku „viljemovku”, koja je, kako kaže, najisplativija, potom abatu” i „junsko zlato”, takođe konzumnu sortu.
  Od jabuka ima stubastu sortu, koja je najljepša i sa njima uživam da radim, iako imam i malo „delišes” i “greni smit”. Kad su šnjive u pitanju, tu su sorte „stela”, ali i rodna čačanska ljepotica”..
• Voćnjak je na takvom položaju da je otvoren, ali ima malo vjetra. Kada je riječ o zaštiti, nijesam imao većih problema sa boles tima. Ipak, ovo nam je trenutno 1.300 sadnica novi zasad, pa ćemo vidjeti kako će se ubuduće razvijati situacija, jer tri-četiri godine treba da bi postigle rodnost, koja je najintenzivnija od dvanaeste godine. Iskreno, treba dosta vremena, rada i strpljenja kaže Radovan.
  Mladi voćar do sada nije dobijao nijednu vrstu pomoći kroz subvencije, kako od Opštine Bijelo Polje, tako ni Ministarstva poljoprivrede.
• Trebalo je puno rada i truda, počev od izbora kvalitetnog sadnog materijala. Onda je usledilo iskopavanje rupa, postavljanje ograde, kako bismo voćnjak zaštitili od upada stojke. Ostalo nam je još da da proširimo voćnjak za još 600 stabala šljive. U planu mi je da narednih godina instaliram sistem za navodnjavanje,kap po kap”. Bez toga znam da je teško održati voćnjak – kaže Radovan Bošković.
  Voćar kaže da planira da preuredi objekat koji je ranije bio štala, a koji bi adaptirao i napravio malu komoru i destileriju za proizvodu rakije. Vjeruje da će u namjeri uspjeti do prvog roda novih sadnica, čime bi zaokruži proizvodni proces. On dodaje i da će sada već neophodna nabavka me hanizacije, a prije svega traktora.
  Svakog vikenda sam u Grančarevu, sve pratim, velikije voćnjak i neophodno je kontrolisati zbog eventualne pojave bolesti.
  Takođe, u prve dvije, tri godine, treba formirati idealnu krunu – pojašnjava on, dodajući da želi da sve bude onakom kako je zamislio.
  Radovanova životna saputnica je takođe agronom, zajedno su studirali i, kako kaže, velika mu je pomoć.
  -Dogovaramo se kako i šta treba raditi kaže Radovan i dodaje da im i njegov otac Vesko puno pomaže.
  Dok idemo niz livadu i uživamo o divnom pejzažu, Radovan kaže: Volim Grančarevo. Ovo je moj život, jedva čekam vikend da iz Podgorice krenem prema selu.
  Radovan kaže da je žalosno gledati pusta sela. Mali broj mladih ljudi je ostao da živi na selu. Kao dobar primjer pominje brata od strica Radula, koji je u blizini, a koji se bavi stočarstvom, ima sedam muznih krava i dvije junice…
• Sve je odavde otišlo. Mladih skoro da nema. Kad dođe vrijeme kosidbe, umjeto nekadašnjih moba, sve je pusto. Veliki nam je problem ovaj put koji vodi kroz Grančarevo.
  Istina, asfalt je, ali je gori od nekog makadama. Decenijama nije popravljan, pa kad kiša padne, onda nastaju problemi kaže Bošković. Dodaje Radovan da mu je problem i dio puta prema njegovoj kući u dužini oko 800 metara.
  -Sami smo ga pravili i sami ga održavamo. Da mogu do kuće da dođem. Samo tražimo da se malo naspe, ali niko se ne obazire. Ipak se nadam da će se, možda to promijeniti, pa će ovaj put kroz selo popraviti. Možda se neko i vrati u ovaj kraj. A ovaj put do moje kuće, snalaziću se kao do sada, kako znam i umijem zaključuje Radovan Bošković.
  Izvor: Dan
  Novinar: Milovan Novović