Ljudi koji su stvarali temelje bjelopoljskog sporta.
Od osnivanja klubova i sportskih institucija, preko rada sa generacijama mladih, do ovacija sa tribina – život Džavida „Džake“ Lameževića ostao je neraskidivo utkan u istoriju bjelopoljskog sporta.
Malo je ličnosti koje su ostavile tako dubok i trajan trag u sportskom životu Bijelog Polja kao nastavnik fizičkog vaspitanja Džavid Lamežević. Za mnoge generacije bio je profesor, trener, pedagog i prijatelj, a za istoriju sporta jedan od njegovih najznačajnijih utemeljivača u poslijeratnom periodu.
Formiranjem Sportskog kluba „Partizan“ započeta je nova etapa razvoja organizovanog sporta u Bijelom Polju, a Lamežević je bio jedan od njenih glavnih nosilaca. Osnovao je rukometni i odbojkaški klub, postavljajući temelje sportova koji će decenijama kasnije donositi najveće uspjehe gradu na Limu.
Kao trener rukometaša Jedinstva čak šest puta je učestvovao u kvalifikacijama za ulazak u Prvu saveznu ligu, što je u to vrijeme predstavljalo izuzetan rezultat. Jednako predano radio je i u odbojci, vodeći i muške i ženske selekcije, dajući snažan doprinos razvoju sporta koji će Bijelo Polje kasnije učiniti prepoznatljivim širom Crne Gore i nekadašnje Jugoslavije.
Ipak, najveće bogatstvo Džavida Lameževića nisu bili rezultati, već ljudi koje je stvarao. Kod Džake, kako su ga Bjelopoljci od milja zvali, sportski je stasavao proslavljeni odbojkaš Vladimir Batez, olimpijski šampion iz Sidneja 2000. godine u dresu reprezentacije Jugoslavije. Njegovim stručnim i pedagoškim radom formirani su i brojni drugi sportisti, među kojima su Čokrlija, Musa Ramović, Čedo Magdelinić, Bako Bošković, ali i danas poznati estradni umjetnik Šako Polumenta, koji je prve sportske korake napravio upravo pod Lameževićevim nadzorom.
Njegov doprinos nije se ograničavao samo na teren. Bio je osnivač i prvi sekretar Saveza organizacija za fizičku kulturu Bijelog Polja, jedan od najaktivnijih pregalaca u radu SOFK-e i SIZ-a fizičke kulture, kao i čovjek koji je značajno uticao na razvoj Međuopštinskih omladinskih sportskih igara (MOSI). Od prvog nastupa bjelopoljskih sportista 1957. godine pa do 35. MOSI, održanih u Bijelom Polju, Lamežević je bio jedan od najpouzdanijih oslonaca te sportske manifestacije.
Odbojka je u Bijelom Polju počela organizovano da se razvija krajem četrdesetih godina prošlog vijeka, a Lamežević je bio među ljudima koji su je podigli na viši nivo. Ozbiljni treninzi održavani su u staroj opštinskoj hali u Nikoljcu, na mjestu gdje se danas nalazi supermarket. U to vrijeme predavao je u Gimnaziji „Miloje Dobrašinović“ i Večernjoj školi, ali je vrlo brzo shvatio da sport nije samo njegov poziv, već životna misija, ljubav i način života.
Jedan od najvećih organizacionih poduhvata u njegovoj karijeri bilo je osmišljavanje i realizacija sleta povodom Dana mladosti na gradskom stadionu. U spektaklu je učestvovalo oko hiljadu izvođača, a sinhronizacija pokreta bila je dovedena do savršenstva. Publika je svaku koreografiju nagrađivala dugotrajnim aplauzom, a taj događaj ostao je upamćen kao jedan od najimpresivnijih sportsko-kulturnih programa u istoriji grada.
Kroz sport je gradio prijateljstva širom nekadašnje Jugoslavije. Ugled koji je stekao poštenim radom, ljudskim odnosom i nesebičnim zalaganjem bio je njegov najveći kapital. Često je, nakon utakmica i sportskih priredbi, ispraćan ovacijama sa tribina na kojima se orio jedan glas: „Džaka, Džaka!“
Njegovom zaslugom klub je dobio i prve autobuse za prevoz sportista. Prvi je vozio Niko Kljajević, a drugi Meho Hadžimulović. Koliko je bio ponosan na taj uspjeh najbolje govori podatak da je u sopstvenom dvorištu izgradio garaže za klupske autobuse, doživljavajući ih kao zajedničku imovinu svih sportista.
Školska sportska takmičenja bila su gotovo nezamisliva bez njegovog prisustva. Harizmatičan, energičan i uvijek nasmijan, znao je da motiviše učenike, organizuje takmičenja i svakom događaju podari posebnu atmosferu.
U vremenu kada su roditelji teško dozvoljavali kćerkama da putuju na sportska takmičenja, postojalo je jedno ime koje je ulijevalo povjerenje – Džavid Lamežević. Kada je on vodio ekipu, roditeljske dileme su nestajale, jer su znali da su njihova djeca u sigurnim rukama.
Sportski duh prenio je i na svoju porodicu. Stariji sin, pokojni Suad, bio je uspješan gimnastičar, dok je mlađi Ervin izabrao rukomet i nastupao pod vođstvom proslavljenog trenera Bata Čujovića.
Život i djelo Džavida Lameževića svjedoče da istinski sportski velikani nisu samo oni koji osvajaju medalje, već i oni koji stvaraju generacije sportista, institucije i vrijednosti koje traju. Zato ime Džavida „Džake“ Lameževića i danas zauzima posebno mjesto u kolektivnom pamćenju Bijelog Polja – kao simbol sportskog duha, poštenja, zajedništva i ljudske veličine.
Izvor: Radio Bijelo Polje
Novinar: Vukoman Kljajević

Povezani članci
DO ŠKOLE PO BLATU ILI TERENCEM: MJEŠTANI POBRNJICE UKAZALI NA TEŽAK POLOŽAJ SELA U KOJEM NEMA NI METRA ASFALTA
BENZIN SKUPLJI CENT, DIZEL BEZ PROMJENE
RASTE BROJ DJECE SA RESPIRATORNIM TEGOBAMA; EROVIĆ: ZAGAĐEN VAZDUH UTIČE NA POGORŠANJE BOLESTI