DUH I VEDRINA BISTRIČKOG KRAJA: RAHMAN KOS, POŠTAR KOJI JE NOSIO OSMIJEH OD KUĆE DO KUĆE

​„Imao sam milione para”, kroz prepoznatljivi osmijeh i šalu umije da kaže Rahman Kos, penzionisani poštar iz Bistrice. I dok u šali dodaje kako su ti milioni prošli kroz njegove ruke, a danas mu je ostala samo jedna penzija, svi koji ga poznaju znaju da je Rahman u narodu stekao bogatstvo koje se novcem ne može kupiti.

​Kao poštar, bio je rado viđen gost u svakom domu — uvijek simpatičan, vedar i spreman za toplu riječ. Poziv koji je obavljao decenijama nosio je sa sobom posebnu odgovornost, ali i privilegiju da upozna gotovo čitav kraj, svaku kuću i svakog domaćina. Za njega to nije bio samo posao, već način da gradi čvrste veze sa ljudima.

​Iako je poštansku uniformu odložio i pošao u zasluženu penziju, prijateljstva i dobar glas su ostali za čitav život. Danas, u mirnim penzionerskim danima, Rahman rado uzme svoju harmoniku — ljubav koja ga, kako sam kaže, prati još od malih nogu. Uz pjesmu i zvuke harmonike, čovjek koji je nekada nosio poštu i danas uveseljava svoje društvo, ostajući pravi primjer bistričkog duha i ljudskosti.

Izvor: Bjelopoljci nekad i sad

Autor: Aco Marković

*Sponzor teksta Komunalno Lim