SEOSKI TURIZAM PRILIKA ZA PLASMAN DOMAĆIH PROIZVODA: VOŽNJA TRAKTOROM, DOMAĆA TRPEZA I PLODOVI SA LOKALNIH IMANJA

Velika Gorana privlači sve više turista koji, uz domaću hranu, traže mir, tišinu i boravak u prirodi. Poljoprivredna domaćinstva sve više uređuju svoje objekte i prilagođavaju ponudu gostima.

Seoski turizam sve više otvara mogućnost poljoprivrednim domaćinstvima da svoje proizvode, tradiciju i način života predstave turistima, ali i da ostvare dodatni prihod. Na području barske opštine sve je više gostiju koji umjesto gradske gužve biraju boravak u prirodi, domaću hranu i upoznavanje sa životom na selu. Jedno od domaćinstava koje razvija ovakvu ponudu nalazi se u Velikoj Gorani, gdje Nermin Nikezić gostima nudi vožnju traktorom, obilazak lokalnih znamenitosti i domaću trpezu.

On smatra da su upravo očuvanje lokalne tradicije, domaća hrana i autentičan način života ono što može da izdvoji jedno selo i privuče turiste. Cijeli život živi u Velikoj Gorani, a od 15. godine radi kao konobar i zahvaljujući poslu naučio je njemački i engleski jezik.

– Iskustvo mi kaže da je sve više onih koji žele da uz dobru domaću kuhinju odmor provedu u seoskom ambijentu. Naša domaća hrana i mir osvajaju turiste. Ja sam odskoro počeo da se bavim seoskim turizmom, što mi nije strano jer sam dugo u ugostiteljstvu. Stranci, uglavnom njemački državljani, žele da im domaćini prezentuju svoje običaje, da u miru i uz cvrkut ptica podijele vrijeme sa porodicom koja ih je ugostila. Ima onih koji vrlo ozbiljno tragaju kako da dođu do sela, a naši krajevi su baš poznati po prirodi koja turistima odgovara.

Posebno ih oduševljava naša domaća hrana – kaže Nikezić.

Velika Gorana, prema njegovim riječima, privlači sve više turista. Interesovanje gostiju utiče i na to da se u selu sve više razmišlja o uređenju domaćinstava i razvoju sadržaja koji mogu biti dio turističke ponude.

– Naravno da svi mi koji hoćemo da se bavimo seoskim turizmom osluškujemo potrebe zainteresovanih turista, a zna se da oni, pored naše domaće hrane, hoće mir i tišinu. To ne mogu imati u gradu. Kad se u selu ugase svjetla, onda je potpuni mrak, dok u gradu nije tako. Zato je na selu sve više opremljenih domaćinstava i novih, namjenski urađenih objekata, kao i starih, adaptiranih za goste. Mnogo je mojih mještana napustilo selo i traže bolje destinacije, ali ja sam se zadržao ovdje – kaže on i dodaje da se njegova porodica bavi poljoprivredom, te da ima sve ono što turisti traže.

Jedan od problema sa kojima se Velika Gorana suočava jeste putna infrastruktura. Nikezić je zato morao da osmisli sopstveni način prevoza gostiju kroz selo i okolinu. Od auto-prikolice napravio je transporter, zakačio ga za traktor i postavio klupe za putnike.

– Prvu turu mi je obezbijedila prijateljica iz Kunja i tako je krenula priča o selu, pa vožnja traktorom i obilazak nekih, po meni, mjesta u Gorani koja su interesantna za strane turiste. Otac je zadužen za vožnju traktora, ja za priču o lokalitetima na kojima se nalazimo, a majka i supruga spremaju hranu i trpezu dok se mi ne vratimo. Nastojim da ih provedem kroz što više mjesta, a na tom putu dođemo i blizu jedne pećine koja je još neistražena i kojoj se ne može prići blizu. Često i stanemo na mjestu koje mi zovemo Bara, gdje se skuplja kišnica koja se ranije koristila za pojenje stoke. Danas, nažalost, nema ni vode, a ni stoke.

Tu se zadržimo kratko, a vrijeme iskoristim da ih počastim kafom.

Porodično domaćinstvo je uključeno u cijelu organizaciju tura. Po završetku vožnje gosti stižu na livadu ispod kuće, gdje ih čeka domaća trpeza.

– Do sada sam uspio da ugovorim četiri vožnje. Prikolica može da primi 12 ljudi maksimalno, mada mi nudimo ture od pet do 12. Ima ih zainteresovanih, dolaze, traže… Nedavno je bila porodica koja je ovdje slavila rođendan. Svi su, bar za sada, bili oduševljeni onim što smo im ponudili. Takođe, na jednom malom platou u blizini trpeze napravio sam prostor gdje djeca prodaju naše proizvode upravo turistima koji kod nas dođu. Ako mi fali neki proizvod, uzmem kod komšije koji se bavi poljoprivredom.

Upravo domaći proizvodi čine važan dio ove ponude. Gosti imaju priliku da probaju hranu pripremljenu u domaćinstvu, a proizvodi sa porodičnog imanja i susjednih poljoprivrednih gazdinstava mogu se i kupiti.

Na taj način se poljoprivreda direktno povezuje sa turizmom, a lokalni proizvodi dobijaju dodatno tržište.

Nikezić smatra da interesovanje za seoski turizam raste, ali da se njegov dalji razvoj mora zasnivati na onome što selo već ima – prirodi, domaćoj hrani i tradiciji.

– Moja je želja da goste privučem domaćom hranom, prirodnim ambijentom i autentičnim iskustvom boravka. Primijetio sam u ovih par tura koje sam obavio da strani gosti, ipak najviše cijene mir, netaknutu prirodu i mjesta daleko od vrelog asfalta i gradske gužve. Kako ja razmišljam, očuvanje tradicije i autentičnosti ključni su za dalji razvoj seoskog turizma – navodi tridesetšestogodišnji Nermin Nikezić.

Izvor: Dan