Na uglu jedne bjelopoljske ulice, tamo gdje su se ukrštali putevi i pričale najljepše gradske priče, stajala je krčma koje se mnogi od nas i danas sjećaju s posebnom sjetom. Bila je to „Krčma kod Sofe“ – arhitektonsko čudo tog vremena, neobičnog šestougaonog oblika, u kojoj je stalo čitavo naše tadašnje društvo.
Kafana bez zidova, a sa mnogo srca
Njen enterijer je bio minijaturan, pa se pravi život zapravo odvijao u bašti sa svega četiri stola. Ta četiri stola bila su centar našeg svijeta. Sjećate li se onih dana kad krene iznenadni bjelopoljski pljusak? Svi bismo se, kao po komandi, skupili pod malu strehu, zbijeni jedan do drugog. Iako mjesta za sjedenje nije bilo, niko se nije ljutio. Naprotiv, te kišne večeri pod strehom su bile najljepše – tada su se rađala najiskrenija prijateljstva.
„Neka pije cijela kafana!“
To su bila vremena kada se znalo šta znači merak. Bilo je to odabrano društvo, sami „ronci“ i gradski boemi. Nije bilo važno čiji je novčanik puniji, već ko ima više duše. Kada bi neko naručio piće, podrazumijevalo se da „pije cijela kafana“ – svih tih nekoliko stolova. Bilo je to vrijeme kada se imalo, ali i kada se dijelilo.
Čekanje uz pivo i osmijeh
Kad bi kafanica bila puna do posljednjeg mjesta, nije bilo ljutnje. Mnogi od nas bi uzeli pivo u ruku, stajali na trotoaru i pijuckali, strpljivo čekajući da se neko mjesto oslobodi. Nismo gledali na sat, nismo jurili za obavezama. U „Sofinoj“ kafani vrijeme je stajalo, a mi smo živjeli za trenutak.
Danas, kada prođemo tim putem, mnogi od nas zastanu na sekund. Pogledamo ka tom uglu i u mislima vidimo te stare drugove, čujemo smijeh i zvuk čaša koje se kucaju. „Krčma kod Sofe“ možda više ne postoji fizički, ali ona i dalje živi u pričama koje čuvamo od zaborava.
Izvor: Bjelopoljci nekad i sad
Autor: Aco Markovića
*Sponzor teksta Merkator
Povezani članci
NOVE CIJENE GORIVA: BENZIN SKUPLJI DVA CENTA, DIZEL JEFTINIJI ČETIRI
HEROINA IZ NOVOG PAZARA DONIRALA BUBREG I SPASILA ŽIVOT 21- GODIŠNJOJ DJEVOJCI