CAMIĆ: MOJ PONOS SU MEDALJE MOJIH UČENIKA

Postoje sportovi koji ljude ne privuku samo zbog takmičenja i medalja, već zbog vrijednosti koje nose – discipline, poštovanja, snage karaktera i stalne borbe sa samim sobom. Džudo je upravo jedan od takvih sportova. U Bijelom Polju, jedno od najprepoznatljivijih imena kada je riječ o ovom sportu je Enes Camić – predsjednik, osnivač i trener džudo kluba „Favorit“, čovjek koji je dobar dio života proveo na tatamiju i radu sa mladim sportistima.

Kroz skoro dvije decenije rada, klub „Favorit“ izrastao je u jednu od važnih sportskih priča grada. Iza toga stoje godine rada, hiljade sati provedenih u sali, brojna takmičenja i generacije djece koje su kroz ovaj klub učile ne samo džudo, već i vrijednosti koje sport nosi sa sobom. Camić je danas za mnoge od njih mnogo više od trenera – mentor, osoba koja ih uči disciplini i istrajnosti.

Na pitanje kako je počela njegova ljubav prema džudou, Enes se prisjeća školskih dana i prijatelja koji su ga prvi put odveli na trening.

„U VI razredu osnovne škole dva dječaka iz razreda Milenko i Radenko su trenirali džudo. S obzirom na to da smo bili nerazdvojni prijatelji u slobodno vrijeme smo se borili na livadi, na odmoru, gdje god bi bilo prilike za borbe. Vidjeli su da mogu da im pariram a meni je bilo mnogo zanimljivo te su me jedne večeri poveli sa sobom na trening. Tada je bio džudo klub “Lim 92”, sa preko 100 članova i trenerima Čedo Mandić, Miljan Knežević i Darko Dangubić. Treneri su vrlo brzo uočili moj potencijal te sam nastavio da treniram i budem redovni takmičar za veoma kratko vrijeme. Napomenuću da sam sa mojom “čeličnom” voljom u nedostatku prevoza i pješke išao po 12km da ne propustim trening. Ja sam za “Lim 92” upravo bio takmičar koji je osvojio prvu seniorsku medalju u kategoriji -60kg a bio sam uzrast kadeta.“

Od tada do danas, džudo je postao dio njegovog života. Upravo ta ljubav prema sportu danas ga motiviše da svakodnevno radi sa djecom i mladim sportistima.

„To je viteški sport koji nas uči samopouzdanju, disciplini, samokontroli, svaki rezultat je pojedinačni, koliko ko radi toliko će ostvariti, biti nagrađen. Takođe uživam u radu sa djecom, veoma sam strog ali pravičan i mislim da ko prođe moju školu i izdrži u njoj bukvalno je disciplinovan i spreman što bi naši stari kazali ‘za vojsku’.“

Biti trener i voditi veliki broj mladih sportista zahtijeva mnogo odricanja i svakodnevnog rada. Camić priznaje da taj put nije uvijek lak, ali da ga upravo sport i djeca pokreću da ide dalje.

„Ja provodim dnevno po šest sati u džudo sali, plus su tu razne administrativne obaveze, zahtjevno jeste, nekada i previše, vikendom sam na takmičenjima, kofer mi je uvijek u pripravnosti iz razloga što u klubu imam sve uzraste i kategorije pa ih pratim gdje god je kome potrebno da učestvuje. Uzor mnogima jesam i veoma mi je drago zbog toga, svi oni koji su me bolje upoznali znaju da sam neko ko nikada ne odustaje, ko ustaje i kada mu se ne ustaje.“

Posebno poglavlje u njegovoj sportskoj priči je osnivanje džudo kluba „Favorit“, koji danas okuplja veliki broj mladih sportista.

„Prvobitno, imao sam želju da se takmičim kao senior a tadašnji klub nije imao svoju ekipu, u međuvremenu se trener razbolio, klub ugasio, kao neko ko je želio da se dokazuje i bori jedini način je bio da osnujem svoj klub. U svojoj kolekciji medalja imam razne, veoma su mi drage medalje sa Saveznih takmičenja, bio sam prvak republike -60kg uzrasta nada. Imam i zlata i bronze sa Sandžačkih igara, sadašnjih MOSI. Sve medalje i dalje čuvam, nijesam mogao da dozvolim da odustanem od tog mog puta i želje za takmičenjem te je tako 2008.g. nastao ‘Favorit’. Ja lično i dalje aktivno treniram kao da ću se sjutra takmičiti, ko zna…“

Najveći ponos, kaže, ipak nijesu njegove medalje, već uspjesi njegovih učenika koji danas donose priznanja klubu i gradu.

„Za ovih 18 godina moj ponos su medalje mojih učenika, nekada ne stignemo ni da ih izbrojimo, česta je situacija da je jedno takmičenje subota, drugo odmah u nedelju, kilometrima puta broja nema. Sve njih doživljavam kao svoju djecu, svaka njihova pobjeda je i moja, isto tako svaki poraz podnesem malo bolnije, kao da je i moj poraz. Prošle godine smo imali najbolje rezultate nego ikada do sada, nastupe na Balkanskim sa tri medalje u ekipi reprezentacije, nastupe na više kampova, Evropskih kupova, obišli smo EX YU i region.“

Podrška zajednice, ističe, postoji, ali ima prostora da bude još snažnija.

„Džudo klub je korisnik opštinskog budžeta od osnivanja, taj budžet pomaže ali čini samo dio onoga koliko utrošimo za godišnji plan aktivnosti. Lokalna samouprava svake godine nagradi naše perspektivne sportiste, a prošle godine sam i sam dobio titulu ‘sportski radnik godine’ što je dokaz da su prepoznali moj rad i trud. Uvijek može bolje, kako sa njihove strane sa podrškom tako i sa naše sa rezultatima. Vjerujem da smo ponos Bijelog Polja i da smo pravi ambasadori sporta širom regiona.“

Kada govori o budućnosti džudoa u Bijelom Polju, Camić ima jasnu viziju i velike planove.

„Moj cilj je da u narednom periodu napravim veliki sportski kompleks, gdje će biti džudo sala, smještajni kapaciteti, kako bi mogao da prihvatim sve ponude iz inostranstva i gostujuće šampione na trening kampovima. Inače za sada bude trening kamp u Podgorici ili Budvi, Bijelo Polje će u narednom periodu imati svoj. Već smo počeli izradu planova, poznajući sebe znam da ću tu ideju sprovesti u djelo, bilo uz podršku lokalne samouprave ili o svom trošku“, rekao je ambiciozno na kraju intervjua naš sugrađanin Enes Camić. Upravo taj kompleks, bio bi veliki podsticaj za razvoj ovog sporta u našem gradu.

*Sponzor teksta Bravera City Park