BJELOPOLJAC NIKOLA KORDIĆ: DVIJE DECENIJE NA DRUMOVIMA OD RUSIJE DO ZAPADNE EVROPE

Kažu da se vozač kamiona ne postaje – s tim se čovjek rodi. Za Nikolu Kordića, bjelopoljskog asa koji već pune dvije decenije krstari prostranstvima od daleke Rusije do sunčanog zapada Evrope, kamion odavno nije samo sredstvo za rad. To je tvrđava na točkovima, kancelarija sa najljepšim pogledom i, kako sam kaže, njegov drugi dom.

​

Dok Bijelo Polje spava, Nikola je negdje na autostradi, između dva granična prelaza, sa hiljadama kilometara u retrovizoru. Njegova priča je priča o generacijama naših sugrađana koji su trbuhom za kruhom, ali i srcem za slobodom, krotili drumove širom svijeta.

​

Više od posla – Način života

​

U modernim šleperima danas ima svega – od udobnih kreveta i frižidera do navigacija koje poznaju svaki kutak planete. Ipak, Nikola ističe da tehniku uvijek pobjeđuje karakter:

​„Možeš imati najbolju mašinu na svijetu, ali ako ne voliš put, on će te brzo slomiti. Na asfaltu vidiš prizore koje putnici u avionima nikad ne dožive. Vidiš kako se budi svijet u različitim državama, osjetiš miris kiše na Uralu i sunce Mediterana u istom mjesecu.“

​Sloboda koja nema cijenu

​

Za Nikolu, kabina je mjesto gdje vlada mir.

Iako su razdvojenost od porodice i neizvjesnost puta teški tereti, osjećaj slobode kada se sjedne za volan i pokrene motor je ono što ga pokreće već 20 godina. To je poseban soj ljudi – onih koji poštuju svaki kilometar i znaju vrijednost drugarstva na odmorištima, gdje se uz kafu razmjenjuju priče iz zavičaja.

​

Poruka za kolege

​Ova priča nije samo o jednom čovjeku, već o svim bjelopoljskim vozačima koji „drže stranu“ po bijelom svijetu. Njihov hljeb ima sedam kora, ali je pošten i zarađen onim najvrednijim – vremenom provedenim na drumu.

​Nikoli i svim našim ljudima sa volanom u rukama želimo čistu cestu, pune rezervoare i da ih svaki put uvijek vrati tamo gdje im je srce – u njihovo Bijelo Polje.

Izvor: Bjelopoljci nekad i sad

Autor: Aco Marković

*Sponzor teksta Komunalno Lim