Bjelopoljac Ivica Ignjatović poznat je po svojoj humanosti i spremnosti da pomogne drugima – bilo da je riječ o ljudima ili životinjama. Ovaj dugogodišnji dobrovoljni davalac krvi do sada je krv darovao čak 70 puta, a tokom života dva puta je spasio ljude iz teških saobraćajnih nezgoda. Ovom sugrađaninu nije rijetkost ni da pritekne u pomoć i povrijeđenim životinjama.
Prvi put krv je dao sa samo 18 godina, a upravo tada dogodila se situacija koju, kako kaže, nikada neće zaboraviti. Na putu prema Bijelom Polju svjedočio je teškoj saobraćajnoj nezgodi u kojoj je automobil sletio u provaliju.
Vozač je bio teško povrijeđen i zarobljen u smrskanom vozilu, a Ivica je bio upravo taj koji mu je pružio pomoć.
„Bio sam prvi koji je naišao. Čovjek je krvario i bilo je jasno da mu treba hitna pomoć. Kada sam saznao da ima istu krvnu grupu kao ja – B pozitivnu – dao sam krv direktno iz vene u venu kako bi mu se spasio život“, prisjeća se Ignjatović.
Čovjek kojem je pomogao preživio je, a njihova veza traje do danas.
Ignjatović se prisjeća i još jedne dramatične situacije koja se dogodila nedavno. Vraćao se iz pravca Pljevalja prema Bijelom Polju kada je automobil ispred njega, na jednoj krivini, sletio u ambis. Bez razmišljanja je reagovao – zakačio je sajlu kako bi se spustio do povrijeđenog vozača i izvukao ga iz smrskanog vozila.
„Nema dana da me ne nazove i pita kako sam. Čeka da se potpuno oporavi i kaže da želi da dođe da upozna mene i moju porodicu. Takve stvari čovjek nikada ne zaboravlja“, kaže Ignjatović.
Tokom života pomaganje drugima postalo je njegov način života. Osim što redovno daje krv, pomaže ljudima u nevolji kad god može.
Humanost je, kaže, u njegovoj porodici tradicija. Njegov pokojni djed Petronije Ignjatović krv je dao više od 100 puta, za šta je dobio zlatnu plaketu i orden stare Jugoslavije. Otac je krv darovao više od 60 puta, ali je zbog zdravstvenog stanja morao da prestane.
Danas porodičnu tradiciju nastavlja i njegov sin Luka, koji sa 19 godina već ima dva davanja krvi.
„Ne živim bogat život, ali smatram da je najvažnije ostati čovjek i pomoći kad god možemo“, poručuje ovaj humani Bjelopoljac.
Ivica je uputio poruku i našim mladim sugrađanima da budu humani.
*Sponzor teksta Bravera City Park
Povezani članci
KOŠARKAŠI JEDINSTVA DOČEKUJU PODGORICU
BJELOPOLJSKI PRVACI ZAKORAČILI U ŠKOLSKE KLUPE
FEMIĆ: SLOGA I ZAJEDNIŠTVO GLAVNI RECEPT ZA USPJEŠNO BAVLJENJE STOČARSTVOM