OČUVANA VIŠEVJEKOVNA TRADICIJA TKANJA: ŽIVOT ISPISAN NITIMA ĆILIMA

Od sedme godine Sabaheta Novalić svoj život ispisuje nitima ćilima, spajajući djetinjstvo, rad i odgovornost u jednu priču o upornosti.

Od prvih koraka za razbojem do osnivanja NVO „Vrijedne ruke”, njen put svjedoči o snazi zanata i ženske solidarnosti koja traje decenijama. Žene iz ovog udruženja u Petnjici čuvaju viševjekovnu tradiciju tkanja ćilima. Od proizvoda se najviše traži bihorski ćilim, koji je zaštićen kao nematerijalno dobro.

Sabaheta Novalić je rano počela da tka, pa time i da zarađuje za školovanje i da pomaže roditeljima.

– Jedan čovjek iz Rožaja imao je svoju tkačnicu i nosio je proizvode po terenu od kuće do kuće, pa sam sa majkom i sestrama nastojala da naučim zanat. Moji radovi već sa sedam godina bili su najbolji i stavljani su u prvi plan. Radile su, naravno, i majka i sestre, i tako sam nastavila sve do danas – priča Sabaheta, i ističe da je neko vrijeme radila u jednoj fabrici tepiha, a onda je došlo do stečaja firme.

Nakon toga su njih 40 žena osnovale 2003. godine NVO „Vrijedne ruke”.

– Imamo 160 članica, a aktivnih ima tridesetak. Imamo jedan mini pogon gdje su smještena četiri razboja, a radimo s vremena na vrijeme, prema potrebama, ako neko traži. Dakle, nemamo stalno radno vrijeme. Bavimo se isključivo proizvodnjom domaće radinosti, i sve se radi od čiste prirodne vune.

Sabaheta posebno apostrofira zadovoljstvo svih njih zbog interesovanja predsjednika države Jakova Milatovića za bihorski ćilim.

– Predsjednik je izrazio želju da se ovi ćilimi nađu u njegovom kabinetu i mi smo to odradile. Vrlo smo ponosne, i to nam daje i snage i elana da nastavimo da radimo – kaže ona i ističe da u udruženju ima mladih žena koje će sigurno nastaviti ovu tradiciju.

Proizvode plasiraju i na inostrano tržište.

Stigli su naši ćilimi u mnoge zemlje širom Evrope. Mora se reći da nam pomažu ljudi iz dijaspore, najviše preko naših rodbinskih i prijateljskih veza.

Kako kaže, njihov veliki rad i trud prepoznala je i država Crna Gora.

Na osnovu naših ideja i prezentacija opredijeljeno nam je 200. 000 eura za Kuću ćilima u Petnjici, ali će sredstva biti opredijeljena najvjerovatnije Islamskom centru, jer mi nismo željeli da sva ta sredstva budu kod nas. Ipak, srećni smo što će ostati u Petnjici.

Ona navodi da vunu koju koriste za izradu najviše nabavljaju od proizvođača sa područja Bihora.

U odnosu na rad i trud koji ulažemo, ćilimi imaju neprocjenjivu vrijednost. Bihorski ćilim je jedinstven, svi drugi, gdje god da su rađeni, imaju izražene druge nijanse i dezene. Posebno ističem da je bihorski ćilim isključivo cvjetni. Što se tiče cijena, one zavise od dezena. Ako je dezen lakši, odnosno ako se brže radi, onda su ćilimi malo jeftiniji, a ako su cvjetni dezeni, kao to je bihorski ćilim, onda je to stvarno skuplje – kaže ona i dodaje:

Za jedan ćilim, zavisno od dimenzija, recimo dva metra sa tri, u nekom ranijem periodu nam je za izradu trebalo do 20 dana, i to da rade četiri žene. Sada, zbog tehnike koju smo uveli na razbojima, te veličine možemo da uradimo za desetak dana – kaže ona i ističe da namjerava da otvori muzej ćilima u Petnjici, u svojoj organizaciji.

Novalićeva kaže da stari zanati polako izumiru, i da mladi ljudi ne pokazuju naročito interesovanje za ovakvu vrstu djelatnosti.

Zbog očuvanja našeg bogatog nasleđa, država treba da izdvaja posebna sredstva za organizovanje radionica, preko kojih bi stimulisala mlade da budu kreativni i da nauče da rade ono po čemu je ovaj kraj bio odavno prepoznat, kao što je uostalom to i danas – ističe Sabaheta Novalić.

Izvor: DAN