RAMIZ, ČUVAR PRELAZA NA LIMU; TIHA PRIČA O ČOVJEKU KOJI JE GODINAMA SPAJAO OBALE BIJELOG POLJA

RAMIZ, ČUVAR PRELAZA NA LIMU; TIHA PRIČA O ČOVJEKU KOJI JE GODINAMA SPAJAO OBALE BIJELOG POLJA

Lim je oduvijek bio više od rijeke. Za jedne granica, za druge prepreka, a za mnoge svakodnevni put. Između obala Bijelog Polja i naselja Loznice i Rasova, godinama je taj put imao jedno ime – Ramiz.

Svakog jutra, bilo da sunce ogrije vodu ili da snijeg zabjeli obale, Ramiz je bio na svom mjestu. NJegova lađa, jednostavna i pouzdana, klizila je preko Lima kao da poznaje svaku njegovu ćud. Od jačine rijeke i iznenadnih nevremena štitio ju je čeličnom sajlom, vezanom tako da je uvijek pristajala na ista mjesta – tamo gdje su ljudi navikli da ulaze i izlaze, bez žurbe i bez straha.

Ramiz nije bio samo prevoznik. Bio je dio rijeke, dio dana onih koji su je prelazili. Ponekad pričljiv, sa kratkom pričom ili tihom šalom, ponekad zamišljen i ćutljiv, ali uvijek pažljiv. LJudi su mu povjeravali svoje torbe, svoje korake i trenutke, znajući da će ih bezbjedno prebaciti na drugu stranu.

Zimi, kad bi Lim potamnio i ubrzao, a hladnoća stezala ruke, Ramiz je stajao mirno, kao da se sa rijekom dogovara. LJeti, u suncu koje se lomilo o površinu vode, njegova lađa je bila kratak predah, mjesto gdje se za trenutak zaustavljao dan.

Danas, kad preko Lima stoji pješački most, put je brži, ali tiši. Nema više onog kratkog čekanja na obali, ni pogleda ka lađi, ni Ramiza koji zna ko kuda ide. Ipak, u sjećanjima mnogih, on i dalje prelazi rijeku – istom putanjom, istom sigurnošću.

Jer neke veze ne grade se od betona i čelika, već od povjerenja, navike i čovječnosti. A Ramiz i njegova lađa ostali su upravo to: živa uspomena na vrijeme kada je prelaz preko Lima imao lice, glas i dušu.

Izvor: Radio Bijelo Polje

Autor: Vukoman Kljajević