HUSNIJA HAJDARPAŠIĆ: ĐALOVIĆA PEĆINA MOŽE BITI EVROPSKI HIT, SPREMAN SAM DA DOVEDEM TIM IZ POSTOJNSKE JAME

HUSNIJA HAJDARPAŠIĆ: ĐALOVIĆA PEĆINA MOŽE BITI EVROPSKI HIT, SPREMAN SAM DA DOVEDEM TIM IZ POSTOJNSKE JAME

Hajdarpašića interesuje razvoj turističkog potencijala poput Đalovića pećine. Sa velikim iskustvom slovenačkih turističkih sistema, uključujući saradnju sa upravom Postojnske jame – jedne od najuspješnijih pećinskih atrakcija u Evropi – pokušao je da pokrene ozbiljniju inicijativu u Crnoj Gori. Međutim, u Crnoj Gori nije imao sa kim da razgovara o tome.

Iako je već četiri decenije uspješan privrednik u Sloveniji, gdje vodi više kompanija i zapošljava oko 400 radnika, Husnija Hajdarpašić iz Bijelog Polja kaže da mu je Crna Gora i dalje najveća obaveza i briga. Spreman je da pomogne mnogo više nego što je država ikada tražila – posebno u razvoju strateških projekata na sjeveru. Jedan od njih je Đalovića pećina, za koju vjeruje da je neiskorišćeni turistički dragulj Balkana. Ističe da može odmah da dovede investitore i vrhunske stručnjake iz Slovenije, uključujući menadžere Postojnske jame – jedne od najuspješnijih turističkih atrakcija Evrope – ali samo ako Crna Gora pokaže ozbiljnost i spremnost da radi profesionalno.

– Imam kontakte, imam znanje, imam ljude. Ako država želi, ja sam spreman da pomognem – poručuje on.

Odlazak i biznis

Rođen u Bijelom Polju, najmlađi u porodici sa troje djece, Husnija Hajdarpašić napustio je rodni kraj nakon završene osnovne škole i preselio se u Sloveniju. Kako danas kaže, sudbina ga je vodila tamo gdje su postojale prilike, ali Crna Gora je ostala njegova rana i tema o kojoj govori sa jednako mnogo emocija i ogorčenja. Umjesto povratka, izgradio je život i preduzetničko carstvo u Sloveniji, gdje danas upravlja sa oko 400 radnika i nizom uspješnih kompanija.

Hajdarpašić je u Ljubljanu stigao mlad – nastavio školovanje, radio i stvarao temelje budućih poslova. Po povratku iz vojske 1981. odlučio je da ostane u Sloveniji, i od tada počinje njegov preduzetnički uspon. Organizovao je mrežu poslovnih poduhvata – od ugostiteljstva i trgovine do auto-servisa i vulkanizerstva, razvijajući firme koje danas funkcionišu stabilno i prepoznatljivo. Krovne kompanije poput „799“, „Amonte“, „Hotel Grosuplje“ i „Year Bond“ dio su sistema koji je gradio decenijama, uz radni dan koji traje i po 16 do 17 sati, bez mnogo odmora, uz obavezu da u svakom trenutku bude dostupan i spreman da rješava probleme. Kaže da nikada nije znao drugačije – morate voljeti posao, da biste ga dobro radili – ističe on.

Iako mu je poslovni život vezan za Sloveniju, Hajdarpašić često govori o Crnoj Gori. Najviše o onome što ga boli. Više puta je pokušavao da investira u rodni kraj, ali su svaki poduhvat i svaka ideja bili blokirani, sputani ili toliko birokratski komplikovani da su postali neizvodljivi. Razočaran je svim dosadašnjim vladama – i prošlim i sadašnjom – za koje kaže da nijesu uspjele da izgrade osnovne preduslove za razvoj, niti da zaustave iseljavanje.

– Ne mogu da shvatim da država od 500.000 ljudi, za 35 godina, nije uspjela da napravi državu. Da sam ja vodio Crnu Goru 30 godina, napravio bih Monte Karlo – poručuje Hajdarpašić.

Ono što ga najviše pogađa jeste pustoš u selima. Kada dođe u zavičaj, obilazi bjelopoljske i beranske krajeve i nailazi na prazne kuće, prazne ulice, prazne razrede.

– Voziš se šest-sedam kilometara kroz selo i ne sretneš čovjeka. Nekad je u četiri razreda bilo više od 300 đaka, danas nema ni troje. Jedna učiteljica predaje od prvog do četvrtog. To je da zaplačeš – kaže Hajdarpašić.

Za njega su rješenja jednostavna i logična: infrastruktura, putevi, subvencije, otkup domaćih proizvoda, zadrugarstvo i ulaganje u poljoprivredu. Uvjeren je da su putevi ključ razvoja, posebno na sjeveru, gdje bi dobra saobraćajna mreža omogućila ostanak stanovništva, razvoj turizma i poljoprivrede. Kritikuje činjenicu da je u decenijama tranzicije urađen samo jedan ozbiljniji projekat – autoput do Kolašina – dok je sjever ostao zapostavljen.

– Da ste imali viziju, završili biste Jadranski koridor do Dubrovnika, povezali ga sa unutrašnjošću i napravili autoput do Andrijevice. To nije teško. To bih ja u pet godina završio – uvjeren je Hajdarpašić.

Posebno ga interesuje razvoj turističkog potencijala poput Đalovića pećine. Sa velikim iskustvom slovenačkih turističkih sistema, uključujući saradnju sa upravom Postojnske jame – jedne od najuspješnijih pećinskih atrakcija u Evropi – pokušao je da pokrene ozbiljniju inicijativu u Crnoj Gori.

– Postojnska jama je prošle godine imala 20 miliona eura samo od posjeta. Htio sam da povežem ljude, da pomognem, da prenosimo znanje. Ali u Crnoj Gori nijesam imao s kim da razgovaram. To je veliki projekat, ne može se uraditi za godinu. A oni tamo naprave parking za 20 automobila – pet autobusa ne može da stane. Investirali navodno 20 miliona, a putevi isti kao prije 40 godina – kazao je.

Hajdarpašić danas vodi Crnogorsko udruženje u Sloveniji, koje je preuzeo prošle godine, kada je broj članova bio minimalan. Danas planira da organizuje okupljanje svih predsjednika društava iz Crne Gore u Sloveniji, u namjeri da ojača veze dijaspore i unaprijedi koordinaciju. Smatra da i Ambasada može i mora da odigra važniju ulogu.

Povezivanje

– Znaju oni ko ovdje kotira, ko pravi biznis, ko može da pomogne. Njihov posao nije samo protokol, već povezivanje ljudi i stvaranje mostova.

Porodica ga, kako kaže, podržava, ali se ponekad ljuti što previše radi i preuzima obaveze koje ne mora. Djeca su odrasla, redovno dolaze u Crnu Goru i vole zemlju svojih predaka. On sam, međutim, ne vidi povratak kao realnu mogućnost. Planira da napravi brvnaru u mjestu gdje je rođen, kako bi provodio ljeta u Crnoj Gori, ali kaže da bi mu za pravi povratak bio potreban jasan znak da država napreduje, da se razvija, da može da obezbijedi budućnost.

– Ako ljudi nemaju budućnost, oni bježe. A u Crnoj Gori ljudi odlaze svake godine. Kako da se vrate, ako nemaju sigurnost? – pita se naš sagovornik.

Poručuje da bi mogao dovesti ozbiljne investitore i stručnjake ukoliko bi postojao stvarni interes države za projekte poput Đalovića pećine.

– Imam mnogo kontakata. Ako bi neko iz Vlade htio ozbiljno da radi, mogla bi se napraviti velika poslovna priča. Spreman sam da pomognem, da dovedem ljude koji znaju da rade – kaže.

Hajdarpašić vjeruje da Crna Gora može, ali da prvo mora da nauči da cijeni sopstveni narod i potencijale.

– Sve kreće od toga da čovjek zna da ga država vidi, podržava i da ima zašto da ostane. Ako nema toga – sve drugo je prazna priča. Želim da ljudi prestanu da se dijele po nacionalnosti. Najvažnije je da budemo ljudi jedni prema drugima, a ne da nas razdvajaju zastave i politike. Političari ne bi smjeli da grade karijere na nacionalizmu, a kod nas u Crnoj Gori ih je, nažalost, mnogo koji upravo na tome zasnivaju svoje fotelje – u državi koja je mala, a zaslužuje mnogo više – ističe Hajdarpašić.

Izvor: Pobjeda