NIKOLA JOVANOVIĆ IZ TUSTVA: “OD MALIH NOGU SAM U STOČARSTVU – TO JE MOJ ŽIVOT”
Nikola Jovanović iz sela Tustvo cijeli svoj život posvetio je stočarstvu i poljoprivredi. Kako kaže, tim poslom se bavi od djetinjstva, nastavljajući porodičnu tradiciju.
„Cijeli život sam u ovom poslu, jer su mi i roditelji držali stoku. Još dok sam išao u školu, pomagao sam im oko poslova. Počeo sam da čuvam stoku kad sam imao četiri-pet godina, i evo već pedeset i neku godinu to radim. Bavili su se i moj đed i otac, a ja sam nastavio – i dan danas držim deset goveda i sedamnaest ovaca. Ranije sam imao i kokoške. Baviću se ovim poslom dok god budem mogao“, priča Nikola.
Prisjeća se da nije bilo lako uskladiti sve obaveze.
„Teško je bilo – išao sam u školu, a poslije škole morao da pomažem roditeljima. Otac i majka, četvoro djece, a sve je trebalo održati. Moj dan je dugo izgledao tako da, poslije posla i obaveza, pješačim po 14–15 kilometara samo da obiđem roditelje”, navodi Jovanović.
Iako priznaje da se danas od poljoprivrede teško živi, vjeruje da bi i dalje moglo – uz malo podrške.
„Ko hoće, i danas bi mogao da živi od poljoprivrede, samo kad bi država malo više pomogla. Ja sam od ranog djetinjstva volio ovaj posao – čuvao stoku, znao da pomuzem, sve radio s voljom. Dok su se braća i sestre školovali, ja sam bio uz stoku. Danas djeca ne znaju ništa osim telefona, a za to su i roditelji krivi. Sve treba znati – a sada mnogi ne znaju ni šta je kosa, plast, uže, ni naviljak”, ističe on.
Nikola ističe da je nekad proizvodio mnogo domaćih proizvoda, ali danas uglavnom radi za svoje potrebe.
„Ranije sam proizvodio puno – sad samo za sebe i za neke stalne kupce. Ali radim koliko mogu, jer volim ovo što radim“, zaključuje Jovanović.
*Sponzor teksta Merkator

Povezani članci
OSNOVNA ŠKOLA “DUŠAN KORAĆ” OSVOJILA TREĆE MJESTO NA SMOTRI DRAMSKOG STVARALAŠTVA
CAMIĆ: MOJ PONOS SU MEDALJE MOJIH UČENIKA
NAPADNUT TEHNIČAR BJELOPOLJSKE BOLNICE, NANESENE MU TEŠKE TJELESNE POVREDE