JOVANKA – VANJA RAKONJAC, NOVINARKA: NOVINARSTVO TREBA DA SLUŽI GRAĐANIMA

JOVANKA – VANJA RAKONJAC, NOVINARKA: NOVINARSTVO TREBA DA SLUŽI GRAĐANIMA

Jovanka – Vanja Rakonjac, rođena je u Bijelom Polju 24. oktobra 1968. godine. Osnovnu i srednju školu završila je u Bijelom Polju.

Diplomirala komunikologiju na beogradskoj Visokoj školi za komunikacije. Prvi novinarski angažman ostvarila je u lokalnom javnom emiteru «Radio Bijelo Polje». Nakon 12 godina rada u tom mediju, profesionalni put je odvodi u Javni medijski servis RTCG u kojem radi i danas. U 34 godine rada u medijima stale su hiljade priloga, reportaža, izvještaja sa terena širom sjeverne regije.

Dobitnica je brojnih zahvalnica, plaketa i nagrada, između ostalog i priznanja.

Društva profesionalnih novinara Crne Gore za doprinos razvoju crnogorskog novinarstva i nedavno uručenu nagrade “Građanske alijanse” za reportažu o Romkinji Irijani Rizvanović.

Prva asocijacija koja se vezuje za ime ove novinarke je osjećaj za dobru TV reportažu, uz to i pitkost u glasu, što Vanjinim reportažama daje osobenost i dodatnu vrijednost, iako je, kaže Vanja, slučajnost odredila njen profesionalni put. Kada se u Bijelom Polju eksperimentalnim programom oglasio lokalni radio, oglasio se i Vanjin glas na tom radiju.

– Tada sam se pridružila maloj, mladoj i entuzijastičnoj grupi ljudi koji su otvarali novo poglavlje u medijskom razvoju grada. Tako sam se „našla“ za radijskim mikrofonom. Prvobitno kao spikerka, a ubrzo sam počela da radim i prve novinarske tekstove. Spikerski i novinarski angažman u lokalnom emiteru koji je u to vrijeme bio jedini na sjeveru naše države trajao je 12 godina. Želja za profesionalnom promjenom spojila me sa televizijom i već 22 godine radim kao dopisnica RTCG, priča Vanja.

Koji su najveći izazovi sa kojima ste se susretali tokom svoje i više nego uspješne karijere?

Što se radija tiče u domove ljudi ulazite glasom. Televizija, uz pravilan izgovor i akcenat, traži i sliku. Rad na prilozima je složeniji, dugotrajniji. Drugačiji je format. Radoznalost je važna za novinarsko zanimanje. Kada se tome doda kreativnost, sve je lakše.

Sve su to izazovi, baš kao i potraga za zanimljivim pričama i želja da nešto novo saznate, otkrijete.

Da li je u pojedinim momentima bilo teško sačuvati objektivnost i koliko je novinarska prisebnost bitan preduslov prilikom izvještavanja?

Istina treba da bude na prvom mjestu. Objektivno i profesionalno izvještavanje. Ozbiljnost i odgovornost, ali i osjećajnost. To su moje smjernice u radu. I preduslov za izvještavanje sa terena na kojem je bilo, naravno, i teških momenata. U takvim trenucima morate biti prisebni kako biste prikupili podatke, vodili razgovore, postavljali pitanja i na kraju oblikovali vijesti koje prezentujete javnosti.

Da li postoji neka priča koju posebno pamtite?

Pamtim sve što je vezano za ljudske priče. Jedna od takvih je i priča o slijepom dječaku Adnanu Kujoviću koji je danas proslavljeni paraolimpijac.

Imao je četiri godine kada sam ga prvi put srela u vrtiću. Skromna porodica bez sredstava za neophodnu operaciju očiju. Nakon emitovanja priloga na Javnom medijskom servisu javili su se plemeniti ljudi, uključile državne institucije i pomogle. Sa jedne klinike Adnan se vratio poboljšanog vida, uspješno kročio u školu, džudo klub „Favorit“ i izrastao u lijepog, uspješnog mladića. To je samo jedan u nizu brojnih priloga i reportaža kojima sam, nadam se, doprinijela tome da ljudi dobiju bolje uslove za život, utjehu, podršku. To su priče o empatiji i sposobnosti da razumijemo jedni druge i pomognemo.

A da li, sa druge strane, postoji nešto o čemu Vam je bilo teško da govorite?

Bolna su sjećanja na nesreće poput stradanja putnika na Bioču. Izvještavati o tom događaju u danima kada je cijeli grad utihnuo bilo je zaista teško. Iako sam lično bila pogođena tom tragedijom jer su u njoj stradali i bili povrijeđeni ljudi koje sam poznavala, nisam zanemarila niti zaboravila elementarna pravila izvještavanja u takvim situacijama – da poštujem etičke i profesionalne norme.

Šta Vam je sve donijelo bavljenje novinarstvom?

Kada pređete sve puteve u novinarstvu – od radijskog do televizijskog izvještavanja, „živih“ prenosa i pisanja tekstova, shvatite koliko se toga promijenilo i da ste se sa tim promjenama razvijali i lično i profesionalno.

Mogućnost da se upoznajete sa događajima, da učestvujete u njima, upoznajete ljude, stignete do gotovo svih krajeva sjevera, novih sredina i spoznate koliko je ljepote u raznolikosti naše države, posebno je iskustvo. Svaki dan je drugačiji.

Koliko Vam znače osvojene nagrade i priznanja i šta za Vas predstavljaju?

Svrha nagrada i priznanja je da vas motivišu. Lijepo je imati ih u kalendaru profesije i života. No, najveće priznanje je zahvalnost koju vam odaju ljudi. To govori da vas cijene, poštuju, da prepoznaju naporan i kvalitetan rad. I to je moj najveći motiv. To donosi posebno zadovoljstvo.

Novinarstvo nekad i sad – koje su glavne razlike koje uočavate?

Digitalno vrijeme traži nova znanja i u novinarstvu. Ako želite da napredujete morate učiti i prilagođavati se savremenom dobu. A ono ima svojih prednosti i nedostataka. Komunikacija se „preselila“ na online platforme pa i novinarstvo. I tu se primjećuje nepoštovanje opštih standarda te profesije. Gubi suštinu. Postali su važni klikovi, šerovi. Mnoge informacije se prethodno ne provjere i potvrde. Nekada su se više poštovali opšti standardi.

Istinitost i vjerodostojnost informacije morala se provjeriti.

Društvene mreže su to obesmislile. Čovjek mora da bude svjestan svoje odgovornosti. Samim tim i prenošenja informacija.

Dakle, nekada su bile važne činjenice sada senzacionalizam.

Da li mislite da je danas bavljenje novinarstvom lakše ili teže s obzirom na napredak tehnologije?

I da li se novinari previše oslanjaju na informacije sa interneta?

Teško je napraviti paralelu. Napredak tehnologije donio je brzinu ali suština je ista – mnogo je koraka koje treba napraviti do finalnog priloga. Oprezna sam kada se oslanjam na informacije sa interneta. Činjenica je da se nekada teže dolazilo do njih a sada jednim klikom dobijate odgovore. No, pitanje je da li su i koliko pouzdani.

Ko su Vam, na početku Vaše karijere, bili uzori na koje ste se ugledali?

Svijet komunikacije i zabave u medijima nekada je bio mnogo drugačiji. I znatno je oblikovao, na primjer, moju generaciju. Tadašnje prenošenje vijesti, način na koji su se prezentovali televizijski ali i radijski sadržaji uticali su na razvoj naših interesovanja. Favorizavao se lijep manir. Od pravilnog govora do dikcije. Te slike žive su u sjećanjima i danas. I glasovi Olivera Mlakara, Dine Čolić, Dunje Lango, Dušanke Šundić, Rosande Kovijanić. Trendovi se mijenjaju ali taj lijep manir ostaje i opstaje. Recimo da je to moja vodilja, uzor.

Koji su najvažniji etički principi kojima se rukovodite u svom radu?

Prije svega, istinitost i tačnost. To je najvažnije. Takođe, trudim se da budem nepristrasna i objektivna, izvještavajući bez predrasuda i bilo čijeg uticaja. Poštovanje privatnosti i dostojanstva sagovornika, takođe je od suštinskog značaja. LJude treba i sačuvati a ujedno biti odgovoran prema javnosti jer novinarstvo treba da služi građanima.

Kako bi prokomentarisali sve češće napade na novinare i da li su mjere pravne zaštite efikasne kada je ova problematika u pitanju?

Da su mjere zaštite efikasne ovakvih pitanja ne bi ni bilo. Nažlost, učestali napadi na novinare predstavljaju ozbiljan problem i ozbiljan udar na slobodu medija. Kada novinari nijesu sigurni, ugrožava se i pravo javnosti na pravovremene i tačne informacije.

Da li mislite da novinari danas imaju dovoljno slobode u izvještavanju?

Novinari danas rade u izazovnim okolnostima. Sloboda izvještavanja zavisi od pojedinca, medija u kojem radi i individualnih okolnosti. Mislim da se borba za novinarsku slobodu nikada ne završava i da je naša odgovornost da se neprestano zalažemo za istinu i transparentnost bez obzira na izazove.

Da li imate neki savjet za buduće mlade kolege?

Budite hrabri i etični jer vaša riječ ima moć da oblikuje mišljenje i mijenja društvo. I ne zaboravite – dobar novinar nikada ne prestaje da uči. Brinite manje o estetici a više o etici.

Izvor: Bjelopoljske novine

Novinarka: Magdalena Smolović