BJELOPOLJAC UROŠ KONATAR: OD ŠKOLSKOG TERENA DO REPREZENTACIJE I BUDUĆNOSTI

BJELOPOLJAC UROŠ KONATAR: OD ŠKOLSKOG TERENA DO REPREZENTACIJE I BUDUĆNOSTI

Mladi reprezentativac, Uroš Konatar je naš sugrađanin koji vrijednim radom opravdava epitet perspektivnog odbojkaša — čim zakorači na odbojkaški teren, mijenja se dosta toga, a on postaje. borac i blokerski bedem, koji se, kako godine prolaze ne preskače lako. Međutim, i njegov put je bio izazovan, jer iza svakog poteza na mreži stoje mjeseci i mjeseci rada, podrške i neodustajanja.

Nakon nekoliko godina, mladi srednji bloker je odlučio da napusti ekipu Jedinstva i pojača ekipu Budućnosti u narednoj sezoni.

Međutim, još kao dječak, prvi kontakt sa odbojkom Uroš je imao u osnovnoj školi „9. maj“, gdje je, kako kaže, učestvovao na školskim takmičenjima pod rukovodstvom nastavnika Dragana Maskovića. Upravo taj nastavnik bio je i prvi koji ga je pozvao da trenira u OK Jedinstvo — klub koji je iz dana u dan postajao njegov drugi dom.

Prisjećajući se tih trenutaka, Uroš ističe: “Moji prvi koraci u odbojci su bili takmičenja za osnovnu školu ‘9. maj’ sa nastavnikom Draganom Maskovićem, koji me kasnije i pozvao da treniram za OK Jedinstvo. Uspomene mojih prvih koraka u Jedinstvu, pored treninga, putovanja i druženja, uključuju i osvajanje Pionirske lige po prvi put u istoriji odbojkaškog kluba Jedinstvo — to mi je dalo motivaciju za dalje treniranje”.

Podrška u tim najranijim trenucima bila je ključna, a ona je, kako sam kaže, stizala sa obje strane mreže — i sa one trenerske, i sa one ljudske.

„Kao što sam rekao, podrška u mojim prvim trenucima bio je trener Dragan Masković, a kasnije i Darko Prebiračević, uz kojeg sam odrastao kao igrač. On me naučio kako biti uporan u sportu”, pojašnjava Konatar.

Taj naučeni trud i sportska disciplina ubrzo su dali prve velike rezultate. Jedan od njih bio je i poziv u reprezentaciju Crne Gore — momenat koji svaki mladi sportista sanja. Za Uroša, to je bio ne samo sportski, već i emotivni vrhunac.

“Svaki poziv za reprezentaciju dočekujem sa velikom voljom i željom da svoju državu predstavim u najboljem svijetlu. Mi smo mala zemlja i svaka pobjeda je upisana u istoriju sporta, u ovom slučaju odbojke”, ističe on.

Uroš nema jednog sportskog uzora – sazrijevao je uz ljude u klubu oko njega, starije saigrače, trenere i atmosferu. Iako bez konkretnog sportskog uzora, imao je jasnoću da posluša savjet koji ga je usmjerio ka njegovoj poziciji na terenu: “Iskreno, nemam konkretnog sportskog uzora – moji stariji saigrači su mi bili uzori. Kada sam počinjao da treniram, slušao sam savjete trenera koji je rekao da je najbolja pozicija za mene srednji bloker – i tako je počelo”.

Iz utakmice u utakmicu, iz sezone u sezonu, njegov trud se ogleda i u skoku, bloku, servisu. Ali jedna utakmica posebno se urezala u pamćenje — ona protiv Bugarske, na Balkanskom prvenstvu početkom jula ove godine, u dresu reprezentacije Crne Gore.

“Moja omiljena utakmica do sada je ona na posljednjem Balkanskom prvenstvu, održanom početkom ovog mjeseca. Otvorili smo turnir pobjedom nad vicešampionom takmičenja, reprezentacijom Bugarske”, naglašava mladi Bjelopoljac.

Takođe, bitna novina u karijeri mladog igrača je i da je dogovorio prelazak u redove vicešampiona, ekipu Budućnosti.

“Prelaskom u Budućnost, očekujem da radom i treninzima sa timom i treniram napravim što veći uspjeh u narednim periodu”, kaže on, povodom novog poglavlja u karijeri.

Sa takvim iskustvima iza sebe, Uroš ne staje. Njegovi ciljevi su jasni, a ambicije visoke, nego, strpljenje može biti ključno.

„Moji planovi i ambicije za sledeću sezonu su da napredujem kao igrač i osvojim medalju u seniorskoj konkurenciji”, podvlači on na kraju intervjua.

*Sponzor teksta Bravera City Park