VISOKI TROŠKOVI SNIŽAVAJU ISPLATIVOST PROIZVODNJE PŠENICE U BJELOPOLJSKOM KRAJU

VISOKI TROŠKOVI SNIŽAVAJU ISPLATIVOST PROIZVODNJE PŠENICE U BJELOPOLJSKOM KRAJU

Jedini način da se zaustave nepravedno visoke cijene kombajniranja jeste da Opština i Ministarstvo poljoprivrede formiraju „mašinski prsten“ sa najmanje dva žitna kombajna – smatra Mujo Vreva.

Područje bjelopoljske opštine oduvijek je poznato po dobrim poljoprivrednim proizvođačima i predstavlja mjesto bogom dano za bavljenje poljoprivredom. Nekada su područja Nedakusa, Potkrajacs, Sutivana, ali i Zatona i Pašića Polja zvali „crnogorskom žitnicom“, jer je poljoprivreda i nekada i danas bila okosnica razvoja ovog kraja. Primjer kako treba raditi i kako se stručno odnositi prema svom imanju jeste selo Pašića Polje, koje se nalazi na sredokraći puta od Ribarevina do Berana. Imanje agronoma Muja Vreve, uzornog poljoprivrednog proizvođača, pokazuje kako se sa pšenicom treba postupati.

Naime, prije nekoliko dana na Vrevinom imanju počela je žetva, a prinos je, kako kaže domaćin, koji ovaj posao obavlja sa članovima porodice, pet tona po hektaru.

– To je dobar rod ako se uzme u obzir da tokom maja ove godine nije bilo kiše. A svi znamo koliko je vlaga u zemljištu u tom mjesecu neophodna za pšenicu – kaže Vreva. Dodaje da je prva žetva pokazala da je kvalitet zrna odličan.

– Sjenku na ovogodišnju žetvu baca cijena kombajniranja, koja je četiri eura po aru. Za uslugu korišćenja kombajna odlazi polovina svih troškova u proizvodnji pšenice. To nije dobro i mora se nešto uraditi kako bi se pomoglo poljoprivrednim proizvođačima – ističe on.

Vreva navodi i da, nažalost, ni Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kao ni opštinske službe za poljoprivredu u Bijelom Polju, nijesu imale sluha da pomognu u subvencionisanju žetve.

– Jedini način da se stane na put ovako nepravedno visokim cijenama kombajniranja jeste da Opština, uz pomoć Ministarstva poljoprivrede, formira takozvani „mašinski prsten“, u čijem bi sastavu bila minimum dva žitna kombajna. To ne bi predstavljalo veliki problem za lokalnu upravu i resorno ministarstvo, a nama poljoprivrednicima značilo bi mnogo – smatra Vreva.

U suprotnom, kaže, biće sve manje onih koji će se baviti proizvodnjom pšenice. On kao primjer navodi svog sinovca, koji obrađuje 180 ari pod žitaricama, ali nije želio da žanje po tako visokoj cijeni.

– Rekao mi je da će sačekati povoljnijeg kombajnera iz Berana, koji žanje po tri eura po aru – objašnjava Vreva.

Dodaje da je u Republici Srbiji cijena kombajniranja od 1,2 do 1,5 eura po aru, iako je gorivo u toj državi znatno skuplje nego u Crnoj Gori.

– Visoka cijena žetve je i glavni razlog zašto u našem bjelopoljskom ravničarskom dijelu ima veliki broj njiva na kojima se ne radi i koje zarastaju u šikare. To treba prekinuti i pomoći poljoprivrednicima – zaključuje Mujo Vreva.

Izvor: Dan

Novinar: Milovan Novović